Mladi Franković na Ivanici

Mladi Franković na Ivanici

Mladi gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković očito ne poznaje dobro istoriju svog rodnog grada, što je pokazao i tokom ceremonije otvaranja graničnog prelaza Ivanica između Dubrovnika i Trebinja. Dubrovčani su oduvijek bili poznati kao velike diplomate koje su se vodile poslovicom „sa svakim lijepo, ni sa kim iskreno“. Na suprot njima Franković se nije ponio lijepo i bio je iskren, te javno pokazao prezir i netrpeljivost prema Srbima i Trebinjcima. Osnovne norme pristojnosti nalažu da pružite ruku i pozdravite se sa osobom na dogovorenom protokolarnom sastanku, kakva je bila ceremonija otvaranja prelaza na Ivanici, i ako već nije spreman da se kratko pozdravi, rukuje i fotografiše sa kolegom i komšijom, onda je bilo mudro da Frankoviće ne ide na otvaranje prelaza već pošalje nekog zamjenika kako bi se izbjegao nepotreban skandal i ponižavanje komšija. Nažalost umjesto da otvaranje novog prelaza bude stepenica u poboljšanju odnosa dva grada, vratili smo se nekoliko korak u nazad.

Mlađani Franković ne samo da ne zna istoriju Dubrovnika, već ne poznaje ni blisku prošlost, i nažalost nije čuo za dubrovački sastanak i rukovanje bivših gradonačelnika Andra Vlahušića i Dobroslava Ćuka 2012. godine. Tokom sastanka u Dubrovniku, koji su organizovali američki ambasadori u Hrvatskoj i BiH, Dobroslav Ćuk je izrazio žaljenje zbog svih žrtava u ratu, srdačno se rukovao sa kolegom Vlahušićem te izrazio nadu da će se saradnja poboljšati. Andro Vlahušić je bio pravi čovjek na pravom mjestu, i nije Dubrovnik slučajno doživio veliki procvat i uspon od 2009. do 2016. godine, dok je gospar Andro mudro vodio grad i oborio sve rekorde u broju turista i prihoda. Vlahušić je u 3 navrata za 6 godina pobijedio HDZ u Dubrovniku, ali ga je famozni „Lex Vlahušić“ spriječio da se kandiduje na poslednjim izborima pa se nakon Dubravke Šuice, HDZ sa Frankovićem poslije 7 godina ponovo vratio na vlast u Dubrovniku. Sa HDZ-om očito neće biti institucionalne saradnja dva grada, i prava je šteta što neke šanse iz prošlosti nisu bolje iskorištene.

Incident na Ivanici ne treba politizovati, ali sigurno da je SNSD dobio veliku šamarčinu i javno ponižnje, i po ko zna koji put se pokazalo koliko je pogrešna i loša njihova politika. Iz ličnih interesa Milorad Dodik najbolje sarađuje sa HDZ-om i Draganom Čovićem, ali Srbi i Srpska od toga nemaju puno koristi. Gotovo svakog mjeseca održavaju se zajednički sastanci, Dodik je Hrvatima napravio brojne ustupke, predao građu iz Jasenovca, zalaže se za treći entitet, promjene Izbornog zakona, izgradnju Pelješkog mosta, ali ipak je uzaludan njegov pokušaj da bude veći katolik od pape. Činjenica da je Čović bio na Ivanici i nijemo posmatrao kako njegov partijski kolega Franković javno ponižava visoke funkcionere SNSD-a, odbijajući da se pozdravi, rukuje i fotografiše sa zamjenikom gradonačelnika Trebinja Mikom Ćurićem, to jasno potvrđuje. Danima sam čekao hoće li se Luka ili neko oglasiti o incidentu, ali izgleda da je Partija naredila da se ćuti!

Pokazalo se da je napad JNA na Dubrovnik oktobra 1991. godine bio je nepotreban i neorganizovan propust i glupost, a blebetanje Božidara Vučurevića o ljepšem i starijem Dubrovniku ostavilo je nažalost veće posledice od mnogih granata. Ipak Dubrovčani moraju znati da napad nije ni pripremljen niti je krenuo iz Trebinja, da su pripadnici Trebinjske brigade od osnivanja samo hrabro i časno branili grad od agresije Hrvatske vojske, tokom koje je okupirana trećina opštine Trebinje, da nije bilo ratnih zločina na civilima i zarobljenicima, i da su Hrvati u Trebinju i selima na obodu Popovog polja živjeli sasvim normalno.

Od završetka rata prošle su 22 godine, djeca rođena nakon rata već završavaju studije, i prirodno je da događaje iz prošlosti proučavaju istoričari, a da se mi okrenemo budućnosti. Mladi gradonačelnik Franković bi se u kraćim crtama trebao upoznati sa odnosima Trebinja i Dubrovnika, bar u poslednjih 800 godina koje su obilježili mnogi usponi i padovi, pa bi mu mnoge stvari postale jasnije. Dubrovčani su na Stradunu vrlo srdačno i sa najvećim počastima dočekivali mnoge srpske vladare, od cara Dušana do kralja Aleksandra. Sa druge strane dubrovački Srbi, katolici i pravoslavci, dobro pamte zločine ustaškog gradonačelnika Iva Rojnice, a ne samo da nikada nisu dobili izvinjenje već je Rojnicu nažalost Franjo Tuđman čak nagradio i odlikovao ordenom kneza Branimira?

Split, Makarska i drugi veći gradovi u Hrvatskoj udaljeni su od Dubrovnika više stotina kilometara, dok se 30-ak kilometara do Trebinja savlada za pola sata ako nema većih zadržavanja i gužvi na granici. Suvišne birokratske barijere, neprikladni postupci, gužve na granici i razne sabotaže ipak ne mogu zaustaviti ljude, koji su prirodno naslonjeni jedni na druge, i duboko vjerujem da će se uprkos svim raznim opstrukcijama odnosi Trebinja i Dubrovnika potpuno normalizovati u narednom periodu. Možda to nagovještava i činjenica da je Dubrovački vjesnik u poslednjem broju, odmah nakon intervjua sa gradonačelnikom Frankovićem, prenio tekst sa mog bloga pisanog u Trebinju, te opširno i jako korektno pisao o problemima Srba i Dubrovniku.

Dodatak - Reportaža o agresiji Hrvatske vojske na Dubrovnik 1992. - 1995. - https://www.youtube.com/watch?v=cSWqpwkyib0

Nebojša Vukanović

Prijavi se da dobijaš vijesti na Facebook profilu. Klikni na LIKE dugme ispod

ˇ

----------KRAJ