palpal

Ništa bez Golog otoka

Vodic_3.JPG

Ništa bez Golog otoka

Manjeg čovjeka od Radivoja Bratića, a da više voli novac, funkcije i unosne kombinace teško je pronaći. U vrlo jakoj konkurenciji ovaj bivši ministar poljoprivrede i aktuelni direktor HE Dabar ipak je uspio da se istakne ne samo beskrupuložnoću i velikim korupcionaškim aferama i pronevjerama, već i upornim nastojanjima da se prikaže kao izrazito poštena, skromna i moralna osoba koja sve radi po zakonu.
Koliko su Bratić i njegovi saradnici oteli miliona od svog naroda i države za sada se može samo naslutiti listajući spornu dokumentaciju, ili gledajuću nekretnine koje političari poslednjih dvadesetak godina gomilaju od Kipra do Londona i Azurne obale. Udaljavajući se čudnim pokretima od mikrofona i ustupajući mjesto svojoj desnoj ruci Tihomiru Milutinoviću, koji takođe ima blistavu rukovodnu karijeru u uništenoj Hidrogradnji i vrijedne nekretnine od Budve do Beograda, Bratić je pokušao da izbjegne odgovore na nekoliko novinarskih pitanja. Ne treba biti psihijatar pa zaključiti zbog čega direktor prijeti tužbom, i zbog čega je izgovarao konfuzne i nepovezane rečenice nervozno se vrpoljeći u udobnoj fotelji.

Teško mu je bilo da sakrije strah u iskolačenim očima, ali kada se direktor ovako preplaši novinara koji osim kamere i mikrofona iza sebe ima još samo podršku matične medijske kuće, pitam se šta bi tek radio i kako bi se ponašao da ga ispituje neki inspektor Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala? Da je čovjeku bar mjesec dana da bude Prvi potpredsjednik Vlade, pa da sa istražiteljima sasluša Bratića i ostale moćnike, i gleda kako ih strah parališe dok bespomoćno posmatrajaju kako nestaje njihova imperija.
Potpuno sam uvjeren da se gusta mreža kriminala i korupcije u našoj državi neće raspetljati bez novog Golog otoka. Naši političari žive kao svjetski džet-set, međusobno se utrkuju u bogatstvu, i jedino ih hladan tuš, hapšenje i oduzimanje nelegalne imovine može otrijezniti i vratiti u realnost. Uhapsiti nekoliko ministara i važnih političara, i zatvoriti ih u ćeliju sa sitnim lopovima, narkomanima, dilerima i drugim predatorima koji su počeli da kradu, diluju i drogiraju se jer su im ti isti političari beskrupuloznom krađom uništili mladost i svaku nadu, bilo bi važno iskustvo za cijelu političku elitu. Istovremeno bi korumpiranim političarima trebalo oduzeti svu imovinu, a njihove porodice smjestiti u posebne kolektivne Centre gdje bi im država obezbjedila hranu i skroman smještaj.

Za samo par mjeseci pritvora i nagle promjene životnih uslova većina političara bi se od arogantnim i prepotentnih mediokriteta pretvorila u skrhane biljke i pouzdane svjedoke saradnike koji bi preklinjući tražili milost. Mnogima bi pritisak pokondirenih gospođa ministarki, kojima su najveća životna iskušenja bila opremanje nekretnina adekvatnim namještajem, odlasci u šoping u Dubaji, odabir najboljeg manikira, frizera i kozmetičara, bio teži od ćelije i zatvorskih predatora. Njihov primjer bio bi najbolja škola svim ostalim političarima, rukovodiocima i funkcionerima jer bi bili svjesni kakva ih sudbina čeka ako ih odgovorna država uhvati na djelu. Zaustavljanjem pljačke, i vraćanjem državi i narodu bar polovine otetog novca riješili bi se svi problemi i deficiti u fondovima, a aranžman sa MMF-om i skupi krediti ne bi bili neophodni za krpljenje budžeta i funkcionisanje sistema.

Nažalost mi nemamo izlaz na more, Mamulu i Goli otok, ali bi se lako pronašla adekvatna lokacija za smještaj budućih VIP zatvorenika. Kamenita okolina siromašnog Kalinovika sa skromnom vegetacijom i teškim klimatskim uslovima podsjeća na površinu mjeseca, i ovdje bi se lako moglo spojiti ugodno sa korisnim. Sa jedne strane zatvorenici bi imali idealne uslove za kresanje kamena (eto načina da se sagradi novi Andrićgrad), a sa druge strane mještani mi napokon mogli naći siguran posao čuvara, kuvara ili nekog drugog radnika.
Naša politička scena je dobro umrežena i isprepletana međusobnim interesima i poslovima političara svih stranaka i frakcija, i zato je nažalost teško očekivati da će neko odlučno sprovesti prijeko potrebne vaspitno-popravne mjere i urazumiti od naroda otuđenu korumpiranu i beskrupuloznu političku „elitu“. Partije su izvor korupcije i ostalih bolesti, a političari su ubacili poslušnike u sve pore društva, zarobili i umrtvili sve institucije, i zbog toga ovako bahato i beskrupulozno pljačkaju narod ne bojeći se da će nekada odgovarati za svoja zlodjela. Maligni tumori na vrhu sistema otimaju najviše, a njihove poslušne metastaze rasute su po čitavoj Republici i zadovoljne su mrvicama koje im bace partijski šefovi.
Mi smo teško bolesno društvo, i samo je pitanje dana kada će prenapregnuti balon puknuti. Teške bolesti se ne liječe andolima već radikalnim zahvatima i teškim terapijama. Tek kada prestane partijašenje, kada se korumpirane partije izbace iz policije, pravosuđa, agencija i javnih preduzeća, i kada se pozitivnom selekcijom izvrši profesionalizacija i čišćenje važnih institucija, tek onda se može očekivati sprovođenje neophodnih mjera i ozdravljenje nacije i sistema. Kontrolisano društvo sa nakaradnim obrazovnim sistemom i intelektualnom elitom koja uporno ćuti teško može shvatiti svu kompleksnost i ozbiljnost situacije, i bojim se da će se mnogima kockice sklopiti u mozaik tek kada pacijent umre, a klinička pređe u pravu smrt.

Nebojša Vukanović