Nevesinjci

1466_38696869423_9616_n.jpg

Nevesinjci

Mitrovdan je poseban dan za sve Hercegovce, a posebno za Nevesinjce. U Otadžbinskom ratu baš na ovaj dan Nevesinjci su u dva navrata pokazali nevjerovatnu hrabrost, jedinstvo, požrtvovanost, istrajnost, čvrstinu, slogu, ali i neuobičajeno čvrst i jak karakter, specifične osobenosti ljudi sa ovog podneblja. Malo Nevesinje uz pomoć slavnog Odreda bilećkih dobrovoljaca pod komandom vojvode Rada Radovića uspjelo je 1992. da izdrži napade deset puta brojnijih i dobro opremljenih združenih trupa Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH pod komandom generala Janka Bobetka, a ni 20 000 ispaljenih granata, ili više od jednog projektila po glavi stanovnika, nije uspjelo da pokoleba i uplaši hrabre Nevesinjce. Starci, žene i maloljetni golobradi mladići uzeli su puške u ruke, dobrovoljno išli na liniju fronta i dali veliki doprinos odbrani grada.
Dvije godine kasnije Nevesinjci su na isti dan po ko zna koji put prebrodili velike napade i iskušnje, iskazali mentalni sklop i moral stanovništva, i pokazali da nisu slučajno baš na ovom području podizane velike bune, ustanci i čuvene nevesinjske puške protiv svih okupatora, od Turaka, Austro-ugara do Nijemaca i ustaša. Nevesinjci u borbama nisu iskazali samo veliku hrabrost i junaštvo, već i čojstvo i viteštvo jer se nisu iživljavali nad nedužnim civilima. Na muci se poznaju junaci, pa je tokom rata u Nevesinju bilo više izbjeglica iz Mostara i doline Neretve nego domicijelnog stanovništva. Mali grad izvojevao je veliku, po mnogima i najveću vojničku pobjedu u Otadžbinskom ratu, što dovoljno govori o gorštačkom mentalitetu i karakteru ljudi na ovom području, ali to svakako nisu jedini pokazatelji specifičnog mentaliteta i poštenja srpskih Spartanaca.
Nedavno sam od čelnika jedne banke i mikrokreditne organizacije saznao da su Nevesinjci najurednije platiše u državi. Najveća mikrokreditna organizacija u Republici Srpskoj na području Nevesinja ima 451-og klijenta, a iako u današnjem vremenu zvuči nevjerovatno niko od njih nikada nije zakasnio sa plaćanjem rate kredita. Slično je i sa drugim bankama, i prema statističkim podacima Nevesinjci imaju najbolje ocjene i slove za najurednije platiše, a po riječima bankara nerijetko korisnici kredita prodaju stoku i druge stvari kako ne bi ugrozili žirante i kako bi redovno izmirili svoje obaveze.
U mnogo bogatijim sredinama u kojima se nalaze sjedišta velikih javnih preduzeća, i u kojima radi na stotine dobro plaćenih radnika, procenat „delikventnih“ kredita i klijenata koji ne izmiruju redovno svoje obaveze u prosjeku se kreće između 10 i 20%, što je pokazatelj da platežna moć stanovništva ne utiče presudno na izmirivanje duga i kreditnih obaveza.
Tokom velikog sniježnog nevremena, kada je Nevesinje više dana bilo saobraćajno odsječeno bez struje i vode, građani su pokazali veliku solidarnost i sabornost. Bez puno žaljenja i prenemaganja jedni drugima su pomagali, donosili vodu, drva, dijelili hranu. za tri dana u mraku nije zabilježen nijedan incident, krađa ili oštećenje stvari i imovine. Najmanje uhapšenih dilera u Herecgovini dolazi iz Nevesinja, a na sjednicama lokalnog parlamenta nema teških riječi, psovki i uvreda, a pomalo neuobičajeno za današnje vrijeme lokalni političari na civilizovan i dostojanstven način međusobno razmjenjuju argumente.
Vjerovatno je to subjektivan doživljaj, ali tokom svakog novog odlaska u Nevesinje iznova se na svakom koraku može osjetiti neka posebna sdračnost, širokogrudnost i gostoprimstvo ljudi. Ovdje nema bogatih javnih preduzeća, industrija i firme su uništeni u privatizaciji, većina ljudi je bez posla i teško živi, ali stiče se utisak da su u opštem siromaštvu još više došle do izražaja visoke moralne norme, dostojanstvo, čestitost i poštenje srpskih Spartanaca. Ružno je imati predrasude i graditi stereotipe, ali ako bi danas neki srpski grad mogao uzdignute glave izaće pred pretke, vjerujem da bi prvo na listi bio Nevesinje.
Republikom Srpskom od završetka rata uglavnom vlada korumpirani ološ, lopovi, partijaši, dezerteri, ratni profiteri, tajkuni koji su se obogatili u kriminalnoj privatizaciji, i sasvim je logično što je zaobiđena, zaboravljena i zapostavljena oaza čestitosti i poštenja, kapija Hercegovine i grad koji je u svim ratovima iskrvario na braniku otadžbine, jer naši korumpirani političari bježe od čistih i čestitih kao đavo od krsta. Hercegovina i Republika Srpska moraju biti srećni i ponosni što imaju ovakvo mjesto i njegove žitelje, i nadati se da će se moral, poštenje, zdrav i pozitivan duh iz ovog mjesta proširiti svim našim krajevima i zemljama. Valjda nekada dočekamo da i u našoj napaćenoj Republici Srpskoj umjesto najgorih na vlast dođu najbolji, pa da se isprave nepravde, a Nevesinje i poginuli junaci od kosovskog Vidovdana do Mitrovdana dobiju mjesto i počasti kakve zaslužuju.

Nebojša Vukanović