Neuspio Željkin Demanti kao još jedna potvrda

  Za Hrvatsku i Dom, ali pod srpskom zastavom? Kakvo kukavičije jaje i kakav pokušaj podvale srpskom narodu i Republici Srpskoj, kakav nije viđen u našoj istoriji!? Poslije dva dana šutnje i političkog nokauta, koji je stavio tačku na I propale kampanje SNSD-a, Željka Cvijanović se oglasila i neuspješnim pokušajem demantija, u kome nijednom nije demantovala nesporne činjenice da joj je djed Pejo Marić i da je bio ustaški satnik u vojsci Ante Pavelića. Tako je još jednom potvrdila tačnost podataka koje sam objavio u Zborniku.

Željka ne spori da joj je pravi djed, majčin otac, Pejo Marić, već tvrdi je umro daleko od ovih prostora i da ga tražim na pogrešnim grobljima. U Zborniku sam objavio fotografiju spomenika postradalim ustašama u selu Plehane pored Dervente, u rodnom kraju Željkine majke Ive, i nigdje nisam napisao da je to spomenik njenom djedu Peju,  jer je on bio na „križnom putu“ preko Blajburga, sa svojim saborcima u crnim uniformama, i nikako nije mogao biti sahranjen u Derventi. Posebno nije mogao biti sahranjen sa ustaškim obilježja i slovom U na spomeniku, jer to vlasti Jugoslavije nikada ne bi dozvolile, za razliku od izdajničke Vlade koja je dozvolila da se u Plehanu kod Dervente podigne crni ustaški spomenik u obliku slova U, sa prvim bijelom poljem na šahovnici, grbu zloglasne NDH.

Spomenik koji vrijeđa sve Srbe i ostatke naklanog naroda podignut je 2009. godine, za vrijeme Vlade Milorada Dodika, u kojoj je Željka bila ministar. Vlada nije izašla u susret boračkim udruženjima i srušila uvredljivi ustaški spomenik, podignut na terotiriji Republike Srpske koji i danas širi strah među narodom i vrijeđa sve potomke ustaškog genocida. Znajući ko joj je bio djed, ujak i ostala rodbina po majci, Željka je trebala biti najglasnija i najistrajnija u insistiranju da se spomenik ukloni, trebala je  uputiti javno izvinjenje potomcima postradalih, ograditi se od ustaških zločina i ponašanja svog djeda, jer niko ne može da bira svoje pretke i nosi njihov krst na leđima. Umjesto toga ona se nažalost zalaže za treći hrvatski entitet,  kome bi pripala i Derventa, i tako nastavlja politiku i borbu svog djeda i predaka, samo drugim načinom i metodama.

Nažalost Željka se nikada nije ogradila od zločina svoga djeda Peje, niti je uputila izvinjenje žrtvama. Očekujem da to uradi u najskorije vrijeme,  umjesto što pokušava da manipuliše i obmanjuje neistinama građane Srpske. Najveća krivica nije na njoj, nego na onome ko je želio da je podmetne Srbima kao kukavičije jaje, i ko je ustašku unuku postavio na čelo Vlade Republike Srpske kako bi je razgradila i stvorila preduslov za „teritorijalni preustroj“ i stvaranje trećeg entiteta. Nikada se niko, prije Željke i Dodika,  nije borio za Hrvatsku i dom pod srpskom zastavom, i nikada niko u istoriji nije ovako grubo ponizio i osramotio srpsku trobojku.

Zamjenama teza Željka i SNSD neće postići ništa. Prvo je propao pokušaj da se Željka sakrije iza svog oca Slobodana, koga niko nije ni pomenuo a ne povrijedio, a sada je propao pokušaj demantija pričama o ustaškim spomenicima. Da ima malo časti i obraza, Željka bi se odmah povukla i odustala od kandidature, i tako izbjegla debakl i poniženje na izborima svjesna da na čelo Republike Srpske uprkos svim parama i pritiscima ne može doći unuka ustaškog satnika.   

Na kraju građani Srpske treba da zamisle šta bi se dogodilo da se kojim slučajem za predsjednicu Hrvatske kandiduje unuka vojvode Momčila Đujića. Iako vojvoda sa Dinare nije bio ratni zločinac niti je bacao Hrvate u jame, već je samo branio svoj narod od ustaške kame, siguran sam da bi se cijela Hrvatska digla na noge i da bi bilo vandredno stanje ako bi neko slično samo i pomislio, a ne pokušao da je kandiduje za Kolindinu nasljednicu!

 

Nebojša Vukanović