Neumorni neimar Luka

An i Laki.jpg

Neumorni neimar Luka

Istoriija se u Hercegovini ponavlja. Dobro se žalio na Miška, Slavko na Dobra i njegove dubioze, a Luka se odmah po preuziumanju funkcije počeo žaliti da mu je Slavko ostavio višak radnika i rupu u budžetu, i tako praviti alibi za velika obećanja koja neće ispuniti u narednim godinama. Od Vlada Šegrta na ovamo, u Trebinju i Hercegovini nije se pojavio čovjek koji je imao više vlasti i moći u svojim rukama jer drži pod kontrolom HET i energetski sektor, gradsku aministraciju, sa vladikom crkvu i parohijane, a istovremeno je gen-sek je vladajuće stranke. Ipak postizborno povlačenje mašina koje su počele prevlačiti propali put do Ljubinja, najava produženja postojeće obilaznice samo jedan kilometar do tunela u Policama, jasno pokazuje koliki će biti krajnji Lukini dometi.

U najmanju ruku može se shvatiti kao gruba pošalica Lukina izjava da će njegov famozni tunel od Aleksine Međe do Brankovića kule probijati Elektro-hercegovina, trebinjski Vodovod, HET i Herecgovina-putevi.. Vjerujem da će na uskoro na nekom tenderu uprava javnih preduzeća nabaviti krampe, ćuskije i rudarske šljemove sa lampama za električare Elektro-hercegovine i stražare HET-a kako bi realizovali Lukinu besmislenu viziju. Malo obrazovaniji čovjek je svjestan da bi samo geološka ispitivanja i izrada dokumentacije na ovom projektu morala trajati nekoliko godina, i da su za kopanje tunela sličnog „Čemernu“ neophodne desetine miliona evra. Ozbiljan čovjek koji ima veze sa realnošću i zdravom pameti nikada ne bi pomislio, a ne javno izgovorio glupost da će trebinjski Vodovod i „električno“ izvoditi radove na famoznom tunelu i obilaznici jer osim Dodikovog Integrala u poharanoj Republici Srpskoj i ne postoji firma koja može graditi velike infrastrukturne objekte.

Licemjerno zvuče Lukine najave da neće davati poslove firmama van Trebinja, i da je sramota da je neki Mevko iz Gradašca dobio 27 000 maraka za održavanje seoskih puteva. Kao iskusni tender-efendija Luka bi prvo trebao da kaže zašto je pod njegovom palicom HET milionske fiktivne poslove sklopio sa dvorskim firmama iz Beograda i Zagreba, te Banjaluke, Laktaša i Sarajeva, i tako desetine miliona maraka izvukao iz HET-a i Trebinja za crne fondove SNSD-a i kupovinu naklonosti lažnih srbijanskih analitičara. Vrhunac licemjerstva je Lukina najava smanjenja svoje plate jer se on tobože kandidovao žrtvujući se za narod, kao što se prethodno žrtvovao vršeći javne nabavke u HET-u i preko njih došavši u posjed velike imovine od zaleđa Dubrovnika, preko Zlatibora do Beograda.
Lijepo je što Luka preuzima moje ideje i dio programa vezan za osnivanje Agrarnog fonda i funkcionisanje Holdinga Trebinje, prekompoziciju javnih preduzeća i radnika u administraciji, kao što je i Slavko kopirao brojne ideje o gradskom prevozu, video-nadzoru, TIKI i uređenju Starog grada, ali bi trebao to javno i jasno da kaže.

Sve veze Luke sa Beogradom, o kojima novi načelnik uporno hvali, bazirane su na novcima koje je Luka preko „Prointera“ i drugih dvorskih firmi prebacio u srpsku prestonicu, te partijske veze svog brata Rada. Da je Luka novcima HET-a zadužio mnoge u prijestonici govori i satirična nagrada „Kapetan Miša Atanasijević“ koju je Luka dobio poslije samo nekoliko dana provedenih u gradonačelničkoj fotelji zbog navodnih vizija razvoja Trebinja. Mali je broj gradonačelnika kojima se prvi radni dan ukazala vizija otpuštanja 90 radnika te bušenje velikog i nepotrebnog tunela krampama i ćuskijama, pa nije čudo što su anonimni univerzitetski profesori prepoznali Luku i nagradili velikog neimara i vizionara. Njegove vizije uvođenja strahovlade i režima tek će se ukazati mnogim Trebinjcima koji ne budu vidjeli carevo novo ruho.

P.S. Braća Englezi: Englezi su oduvijek bili veliki i iskreni prijatelji Srba, svi se sjećamo njihovih savezničkih i milosrdnih bombardovanja 1944. 1995. i 1999. pa osjećam i lično zadovoljstvo što je engleski ambasador među prvima posjetio novog trebinjskog Mesiju. Englezi su dugo vremena među vodećim silama u licemjerstvu, beskrupuloznosti i prevrtljivosti, i sigurno je da u širem regionu nisu mogli naći ravnopravnijeg sagovornika.

Nebojša Vukanović