Nemoć u tegli meda

Tokom poslednje usputne posjete Trebinju, predsjednik Srpske Milorad Dodik otvorio je teglu meda kod starog domaćina Sava Ljubibratića u Površi, i u tome ima dosta simbolike. Nakon 12 dugih godina vlasti, Dodik nema više šta da posjeti i otvori osim tegle meda i džema kod nekog uzornog domaćina i vrijedne domaćice. Sve je obećano, iznevjereno, obesmišljeno i opljačkano, i ostala je još samo pokoja tegle meda, ako je rodna godine.

Dodik sebe često poredi sa Titom, i udbškim metodama kontrole, ucjena i zastrašivanja stanovništva pokušava da kopira njegov rani period diktature iz doba Informbiroa, ali za razliku od svog uzora koji je u Trebinju i Hercegovini svečano otvarao brojne fabrike, hidrocentrale, puteve i mostove, pilićar je spao na to da otvara teglu meda. Proteklih godina i decenija zakopao je brojne kamene temeljce, obećao velike projekte i hiljade radnih mjesta, ali se svaki kamen potrefio jalov, i iz njega nije niklo ništa osim podjela, prevara, laži i podvala.

Vidi se da je vladikin poziv na svadbu bio iznenadan, pa gen-sek Luka nije uspio da organizuje predsjednički doček, već je improvizacijama tražio domaćina sa kojom teglom meda kako bi dvorski mediji mogli da pišu hvalospjeve. Godine je kišna, i vrijedne pčele su prikupile med, ali je i Bilećko jezero puno, i prstići će se najbolje zasladiti preko računa HET-a i Elektroprivrede. Hercegovcima ostaje samo da gledaju kako koferu para lete u Banjaluku, jer ma koliko se ulizivali i primicali čanku, malo ih je uspjelo da umoči u njega prste i malo se zasladi.

 

Nebojša Vukanović