Nema dalje

Svaki komentar na neviđenu drskost, osiono i bahato ponašanje nedostojnog ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, prekidanje sjednice i pozivanje poslanika na dvoboj, je suvišan. Lukačeva bahatost zadala je konačan udarac i ono malo preostalog ugleda koji je imala najvažnija institucija Republike Srpske, i jasno pokazala da kriminogeni režim snažno urušava ključne institucije i same temelje na kojima počiva Republika Srpska. Posle onakvog skandala i prekida sjednice, svaka normalna Vlada, a ne samo ministar, bi automatski podnijeli ostavke, uputili javno izvinjenje građanima i povukli se iz javnog života, dok se naša bahata vlast ponosi svojim primitivizmom i kreira ambijent u kome devijantno ponašanje postaje prirodno.

Riječ ministar na latinskom znači sluga, i u uređenim i sretnim državama ministri nisu bahati korumpirani nasilnici koji otimaju bogatstvo pljačkajući svoj narod, već ponizne sluge koje časno i odgovorno rade svoj posao. Ministri moraju imati poštovanje prema svakom građaninu svoje zemlje, a prije svega prema poslanicima kao izabranim narodnim predstavnicima, i Parlamentu kao zakonodavnom domu koji kontroliše rad Vlade i svih institucija. Bahato ponašanje Dragana Lukača i pozivanje na dvoboj poslanika je jedna od najvećih uvreda i poniženja koje je doživjela Narodna skupština Republike Srpske u proteklih 26 godina. Ono predstavlja jasno kršenje Ustava, i podjele vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, jer režim planskim urušavanjem institucija pokušava da svu vlast i moć izmjesti u ruke jednog čovjeka i nekolicine otuđenih bahatih moćnika.

Podrugljivi osmjesi i podrška Lukaču od strane grobara javnih finansija Zorana Tegeltije su vrhunac beščašća i licemjerstva, i pokazatelj koliko je bahata vlast izgubila kontakt sa stvarnošću. Nadam se da ću i prije okončanja sudskog spora, koju je duševni bolesnik pokrenuo protiv mene zbog duševnih bolova i propasti banaka, dočekatzi da mu u lice kaže da se najslađe smije onaj koji se poslednji smije. Ono što me jako zabrinjava je uticaj šizogenih struktura na društvo i mentalno zdravlje naroda. Dijagnoze trebaju postavljati ljekari i stručnjaci a ne laici, ali definitivno da neuravnoteženo ponašanje čelnih ljudi režima ima pogubne posledice na cjelokupno društvo. Ako je ministar policije nasilnik, koji prijeti novinarima, poziva poslanike na dvoboj, pretuče na ulici ljude i prijeti svakom ko kriva pogleda njemu bliske ljude, kakvu to onda poruku on šalje mladima? Ako je ministar policije bahati nasilnik i siledžija, kakva će nam biti omladina? Ko će doći, nešto investirati i pokrenuti proizvodnju u državi u kojoj vlada anarhija i zakon jačeg? Ko će doći u državu iz koje svi bježe glavom bez obzira, ne samo zbog siromaštva i beznađa, već zato što neće svakodnevno da trpe medijsko nasilje, sijanje mržnje, straha i razdora.

Najveća  odgovornost za trenutnu situaciju je u pravosuđu, jer sudije i tužioci imaju zadatak da čuvaju državu i zakone, obuzdaju moćnike i nasilnike, spriječe pljačku i ukrote one koji su nezasluženo došli do važnih funkcija, a onda misle da su one njihova prćija i da nekažnjeno mogu da rade šta hoće. Pravosuđe treba da bude osnovni korektivni faktor koji treba da spriječi devijantne ličnosti da čine ogromnu štetu državi. Umjesto kazni koje bi odvratile nedostojne da se ne ponašaju osiono i bahato, pokojni pravosudni sistem daje znake života još samo pokušajima amnestiranja kriminalaca, koje na taj način dodatno podstiče na nasilje, te kažnjava i progoni samo one koji se bore protiv nakaradnog sistema i primitivizma.

Zato je smjena režima osnovni preduslov za povratak u normalnost i početak preporoda, obnovu društva, obrazovnosg sistema, pravosuđa i naroda, povratka osnovnih moralnih i ljudskih normi na kojima treba da počiva svako uređeno društvo i država.

 

Nebojša Vukanović