Naši ktitori i dobrotvori

Jedan je bio blaženopočivši patrijarh Pavle, i daj Bože da uskoro ponovo srpski narod bude imao jednu takvu moralnu i duhovnu gromadu na čelu naše mnogostradalne Crkve. Ranjenom stadu koje gladni vukovi i hijene napadaju sa svih strana, vode ga u bezdan i provaliju, potreban je jedan onakav duhovni, ali i svetovni pastir, koji će ga sačuvati od stradanja i iskušenja, i svojim ličnim primjerom pokazati put koji treba da hodimo.

Prije nego neki naredni put bude veličao, hvalio i blagosiljao naše tajkune, nadam se da će patrijarh Irinej razmisliti šta bi na njegovom mjestu besjedio i uradio njegov prethodnik! Za razliku od katolika, u našoj Crkvi nikada nije bilo prodaje indulgencija i otkupljivanja grijehova za novac i poklone, i naši crkveni velikodostojnici trebaju imati na umu Hristove riječi iz Jevanđelja po Mateju upućene svojim učenicima da će lakše kamila proći kroz iglu nego bogataš ući u Carstvo nebesko!

Ne mora svaki bogataš kod nas biti nemoralna osoba i kriminalac, ali nažalost većina ultra bogataša kapital je stekla mutnim poslovima i koruptivnim radnjama sa onu stranu zakona. Jedan od takvih tajkuna koji je pljačkom države i naroda stekao ogromno bogatstvo je i lažni dobrotvor i ktitor Mladen Milanović Kaja, čije se ime i firme pominju u brojnim pravosnažnim presudama vezanim za pranje prljavog novca, namještanje tendera, korupciju, zloupotrebe položaja… Kaja je po kriminalu postao poznat i van naših granica, pa ga je i Svjetska banka stavila na crnu listu i brani poslovanje sa njegovim firmama..

Osim po sumnjivim poslovima, Kaja je poznat i po kulučenju radne snage, niskim platama, prekovremenom radu i neljudskom ophođenju prema svojim radnicima. Možda patrijarh i nije znao puno detalja, ali je prije pohvala skromnosti i poređenja sa kraljem Milutinom trebao upitati Kajine radnike, recimo banjalučke Čistoće i Tržnice, da li im je nakon privatizacije srezao plate za trećinu i da li rade za minimalac?!

Kaja i njegov mentor, ministar finansija Zoran Tegeltija, nastoje da predstavama i novcima poprave imidž koji ih prati u javnosti, ali silno bogatstvo im neće u tom naumu puno pomoći.

Ne može se oteti stotine miliona maraka od sirotinje, gladnog naroda i države, robovski iskorištavati radna snaga, a onda iskupljivati grijehove i prati savjest nekim donacijama i podizanjem zadužbina.

Crkva je jedna od ključnih institucija našeg naroda, koja je vijekovima bila stub i oslonac koji je omogućio opstanak uprkos stoljećima okupacije, i smatram da naši crkveni velikodostojnici ne bi trebali urušavati ugled Crkve hvaleći osobe sumnjivog morala i prošlosti, dajući političke izjave i posredno učestvujući u političkom životu. Crkva treba da bude iznad svega toga, i u teškim vremenima treba da skrene pažnju na ključne probleme u našem društvu i iskoristi svoj autoritet da kritikom podstakne političare da rade bolje i odgovornije, umjesto što se iznose neosnovane pohvale na njihov račun.

Iskreno se nadam da patrijarh Irinej neće učestvovati u predstojećoj kampanji i predstavama koje organizuju bezbožnici kojima je donedavno smetao miris tamjana, ponaljati patetične izjave o dobrim kormilarima i plovidbi u mirnim lukama, jer time neće puno pomoći onima koji ga angažuju ali će sebi i Crkvi narušiti ugled izazivajući podjele među vjernicima.

 

Nebojša Vukanović