Naši i Disovi dani

a04-580x387.jpg

Naši i Disovi dani

Poznati srpski pjesnik Vladislav Petković Dis davne 1910. godine napisao je pjesmu “Naši dani” i sjajnim stihovima iskazao ogorčenje i veliko nezadovoljstvo opštim stanjem u srpskom društvu početkom 20-og vijeka. Čitajući i slušajući stihove, stiče se utisak da Dis nije pisao pjesmu 1910. već 2010. ili 2017. godine, i da se nažalost ništa nije promijenilo više od 100 godina.

link na pjesmu Naši dani interpretacija glumca Gorana Sultanovića – http://nebojsavukanovic.info/node/1792

Pomrčina je zahvatila i naše dane, podigao se truli zadah propadanja, a kao i mnogo puta u našoj burnoj istoriji svi prokleti, svi podmukli i svi mali postali su naši suvereni. Prosto je nevjerovatno kako Srbi ne mogu ništa da nauče na svojim greškama iz istorije, i da bar nekad ne nasjednemo na jeftine trikove i podvale, i da dostojanstva ne podijelimo idiotima, dok se mračne duše nazivaju patriotima. Zato su Dis, Nušić, Radoje Domanović i mnogi drugi naši velikani pisane riječi i danas jako aktuelni, i njihove rečenice i stihovi napisani prije 100 godina vjerno opisuju stanje u današnjem društvu. Sigurno da je osim u vlasti, koje su prolazne, veliki problem je i u našem lošem obrazovnom sistemu, narušenim mjerilima vrijednosti, moralu, nedostatku kolektivne svijesti i istinskog patriotizma koji se iskazuje u spremnosti na vlastitu žrtvu i odricanje kako bi se pomoglo siromašnim, obuzdali moćnici, javno ukazalo na probleme i devijacije, te zaštitili slabi i nemoćni.

Od pandura stvorili smo velikaše, dostojanstva podijeliše idioti,
Lopovi nam izrađuju bogataše, mračne duše nazvaše se patrioti..
Mesto svetle istorije i grobova, vaskrsli smo sve pigmeje i repove,
Od nesrećne braće naše, od robova, zatvorismo svoje oči i džepove…

Ovi Disovi mračni dani iz davne 1910. godine nažalost su postali svevremeni, i teško da će se nešto značajnije promijeniti sve dok većina građana ne shvati ozbiljnost situacije, ne promijeni navike, ne smogne snage da se suprostavi vlastrodršvima kukavicama koje naizgled samo djeluju jaki i moćni, i bude spremna da se bori za svoja prava i budućnost svoje djece. Kao nauk i opomenu šta nam se dešava u kuda hodimo, prenosim pjesmu Naši dani Vladislava Petkovića Disa, kako bi nas opomenula da se probudimo i umjesto pomrčinom naše dane obasjamo svjetlošu istinske pravde i slobode.
Naši dani

Razvilo se crno vreme opadanja,
Nabujao šljam i razvrat i poroci,
Podig’o se truli zadah propadanja,
Umrli su svi heroji i proroci.
Razvilo se crno vreme opadanja.
Progledale sve jazbine i kanali,
Na visoko podigli se sutereni,
Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
Postali su danas naši suvereni.
Progledale sve jazbine i kanali.
Pokradeni svi hramovi i ćivoti,
Ismejane sve vrline i poštenje,
Poniženi svi grobovi i životi,
Uprljano i opelo i krštenje.
Pokradeni svi hramovi i ćivoti.
Zakovana petvekovna zvona bune,
Pobegao duh jedinstva i bog rata;
Obesismo sve praznike i tribune,
Gojimo se od grehova i od blata.
Zakovana petvekovna zvona bune.
Od pandura stvorili smo velikaše,
Dostojanstva podeliše idioti,
Lopovi nam izrađuju bogataše
Mračne duše nazvaše se patrioti.
Od pandura stvorili smo velikaše.
Svoju mudrost rastočismo na izbore,
Svoju hrabrost na podvale i obede,
Budućnosti zatrovasmo sve izvore,
A poraze proglasismo za pobede.
Svoju mudrost rastočismo na izbore.
Mesto svetle istorije i grobova
Vaskrsli smo sve pigmeje i repove;
Od nesrećne braće naše, od robova,
Zatvorismo svoje oči i džepove.
Mesto svetle istorije i grobova.
Ostala nam još prašina na hartiji
K’o jedina uspomena na džinove;
Sad svu slavu pronađosmo u partiji,
Pir poruge dohvatio sve sinove.
Ostala nam još prašina na hartiji.
Pod sramotom živi naše pokolenje,
Ne čuju se ni protesti ni jauci;
Pod sramotom živi naše javno mnjenje,
Naraštaji, koji sišu k’o pauci.
Pod sramotom živi naše pokolenje.
Pomrčina pritisnula naše dane,
Ne vidi se jadna naša zemlja huda;
Al’ kad požar poduhvati na sve strane,
Kuda ćemo od svetlosti i od suda!
Pomrčina pritisnula naše dane.