palpal

Narodni heroj postao Vučićev barjaktar

Dodik barjak.jpg

Narodni heroj postao Vučićev barjaktar

Kada bi kojim slučajem mogli da ih vide, barjaktari, serdari i vojvode sa Vučijeg Dola i Grahovca bili bi sigurno ponosni na svoje nasljednike. Kao što su oni nekad hrabro jurišali na Turke i tjerali ih na bijeg niz litice Klobuka, tako Milorad Dodik sa uzdignuta tri prsta i barjakom u ruci juriša po Srbiji i probija se da dođe na bilo kakav predizborni skup podrške Aleksandru Vučiću kako bi mu izrazio lojalnost. Prije nekoliko dana RTRS mu je dodijelio titulu narodnog heroja za neviđenu hrabrost jer je sam častio stotine željezničara pićem, i uspješno baratao bocama kao nekad Boško Buha bombama. Odmah nakon toga i Krajišnici izbjegli u Vojvodinu darivali su Oca nacije barjakom, ne obrazlažući posebno javnosti za koje je junačko djelo odlikovan srpskom trobojkom, jer svi znamo da ih je bilo puno.

Iako se uporno gurao, kao onomad na skupove Borisa Tadića i demokrata, Dodik se ipak nije uspio probiti u Kombak arenu i izgalamiti na Vučićevom predizbornom skupu ponavljajući svoje otrcane fraze. Zbog toga je preko sinekura okupio grupu izbjeglih Krajišnika kako bi se preko njih dodvorio srpskom premijeru i predsjedničkom kandidatu. Činjenica da mu Vučić nije dozvolio da se pojavi na nekom predizbornom skupu govori mnogo, a njegov odlazak u Novi Sad pokazuje koliko je zabrinut razvojem događaja i upornim Vučićevim ignorisanjem, i koliko mu je stalo da mu na bilo koji način javno iskaže lojalnost i odanost. Istovremeno dok se Dodik javno zaklinje na vjernost i tvrdi da će prvi put glasati na predsjedničkim izborima u Srbiji, njegov medijski guru Emil Vlajki žestoko je na portalu uticajnog NSPM-a napao i izvrijeđao Vučića!?

Nepristojno je i nekorektno na bilo koji način miješati se u izborni proces u drugoj državi, makar to bila i naša matica Srbija, jer građanima treba prepustiti da sami slobodno odluče šta je za njih najbolje. Nakon provaljivanja sa Nikolićem, koga je nazvao pobačajem i abortusom, Dodik bi posebno trebao biti oprezan i ne ponavljati iste greške, ali očito strah od Vučića ga motiviše da uporno srlja i miješa se tamo gdje ne bi trebao.

Bez obzira na političke stavove i opedjeljenja, svaka vlast u Srbiji i Republici Srpskoj mora blisko međusobno sarađivati, ali miješanje u izborni proces u drugoj državi nije dobro i može samo narušiti odnose i izazvati podozrenje i nepovjerenje. Jedina pozitivna stvar od poslednjeg novosadskog ustoličenja barjaktara je njegovo javno priznanje da se Republika Srpska nalazi pred bankrotom, da bi još lani bankrotirala da nije bilo pomoći iz Srbije, i da preživljava na slamku od kredita, prodaje imovine i rudnika.

U tom svjetlu posebno treba obratiti pažnju na Dodikovu izjavu da je zahvalan Vučiću što mu je uoči lokalnih izbora pomogao u teškom trenutku i preko Poštanske štedionice Srbije kupio 40 000 000 maraka obveznica spašavajući Srpsku od bankrota. Na stranu što su obveznice kupljene po „bratskoj“ kamati od 5% i što će Srbija u ovoj transakciji zaraditi više miliona evra na račun poreskih obveznika Srpske, jasno je da Dodik ne bi odnio pobjedu na lokalnim izborima da nije bilo para iz Srbije i otvaranje auto-puta kod Doboja sa Vučićem, što je iskoristio da preko svojih medija predstavi građanima kao otvorenu podršku Srbije. Takođe vrlo je vjerovatno da Dodik danas ne bi postojao na političkoj sceni i da 2014. ne bi odnio tijesnu pobjedu sa manje od 1% razlike da patrijarh Irinej nije došao u Banjaluku da podrži Dodika i njegov „brod kojim dobro upravlja“, i da u završetku kampanje u Banjaluci nije održana zajednička sjednica dvije Vlade.

Može se samo naslutiti kakva je pozadina i pravi cilj Dodikovog upornog nastojanja da učestvuje u Vučićevoj kampanji i pruži mu javnu podršku, ali je jasno da građani Srbije i Srpske od toga nemaju velike koristi. Saradnja Srbije i Republike Srpske i specijalne veze koje se nažalost ne koriste u punom kapacitetu, ne treba da se svodi na predizvorna slikanja lidera i velike priče o raznim projektima koji nikada ne žive. Gradnja jednog mosta na Drini je isuviše mali i slab rezultat višegodišnje zajedničke saradnje, i zbog toga u narednom periodu treba pojačati privredne aktivnosti i ekonomske veze, a po strani ostaviti miješanje u unutrašnje političke odnose i izborne procese.

Nebojša Vukanović