Motivi ubistva i opšti gubitak bezbjednosti

Pokojni Slaviša Krunić je bio oprezna, iskusna i dobro štićena ličnost koja se nigdje nije kretala bez pratnje i obezbjeđenja, i koji je, sudeći prema pisanju štampe, veoma vodio računa o svojoj bezbjednosti jer je očekivao napad Mafije i podzemlja. To potvrđuje i informacija da su vozač i obezbjeđenje, pokojni Žarko Pavlović, koji su kobne noći više puta provjeravali da li je „čist“ put do kuće neposredno prije napada. Ako je ubijen neko ko ima jako obezbjeđenje, i još skoro 1000 naoružanih ljudi u svojoj agenciji, kako da se onda osjeća prosječan građanin Srpske? Vraćamo se u vrijeme sačekuša 90-ih, niko se ne osjeća sigurnim, i mnogi se pitaju samo ko je sledeći na nišanu Mafije?

O motivima i naručioci na ubistva se može smo nagađati, ali sudeći prema istupima pokojnog Krunića u javnosti, jasno je kome je smetao i od koga je dobijao razne prijetnje, ucjene, opomene. Možda je upravo činjenica da je Krunić imao firmu sa oko 1000 naoružanih i obučenih radnika obezbjeđenje, ključ za mnoga pitanja jer se neko bojao njegove moći i uticaja.

Da obezbjeđenje nije upucalo jednog od napadača i ubica, vjerovatno bi policija i dalje neuspješno tragala za napadačima, kao u slučaju nedavnih ubistava u Istočnom Sarajevu, Banja Luci i širom Srpske koja nažalost nisu rasvijetljena. Izlazak specijalaca SAJ-a na mjesto ubistva nakon 12 sati, letovi helikoptera i pretraživanje terena predstavljaju samo tragikomičan pokušaj ministra Lukača i režimskih medija da pokažu tobožnje nastojanje policije da se slučaj razriješi, jer je i laiku jasno da je ubicama potrebno manje od jednog sata da se prebace na drugu lokaciju.

Ubistvo napadača na licu mjesta lako bi moglo da razriješi čvor i dovede do nalogodavaca, što je ključno pitanje, pod uslovom da policija i tužioci žele da razriješi slučaj i budu radili bez opstrukcija i političkih pritisaka. Lako je sada, uz pomoć savremene tehnologije, provjeriti sve kontakte, kretanje i komunikacije članova kriminalne grupe koja je izvršila atentat, i doći do nalogodavaca, ako to bude cilj istražiocima, i ako ne žele da sakriju stvarne naručioce.

 

Ministar pravde Anton Kasipivić treba odmah danas da odgovori javnosti da li je i zašto on potpisao Rješenje o ranijem puštanju ubice na slobodu, i da li će zbog tog skandala i katastrofalnog stanja u pravosuđu, zašto je dijelom uz VSTS odgovoran, napokon podnijeti ostavku. Takođe skandalozna je vijest da uprkos činjenici da se radi o bezbjednosno-interesantno osobi, policija je legitimisala pa pustila jednog od ubica u noći nakon ubistva, što predstavlja ogroman propust i amterizam, jer da su pretresli njegovo vozilo „golf 7“ vjerovatno bi pronašli oružje i važne dokaze.

Motiv ubistva je ključ za sve odgovore, i mogao bi razvezati Gordijev čvor.  Kasno je da se niko u faveli zvanoj Republika Srpska više ne osjeća sigurno, i da je samo pitanje ko će biti sledeća žrtva napada Mafije, koja polako preuzima kontrolu nad svim porama društva. Smjena i ostavke Lukača i Kasipovića ne bi riješile sve nagomilane probleme, ali sve dok su njih dvojica ministri policije i pravosuđa, nema većeg napretka i situacija će iz dana u dan biti sve gora. Sicilija nam je, nažalost, sve bliže!

 

Nebojša Vukanović