Lukina kapija

Poslije „Anđelkine kapije“, koja je postala poznata po seriji „Ranjeni orao“, Trebinje dobija novu turističku atrakciju – Lukinu kapiju. Naime u sklopu obimnog projekta renoviranja i rekonstrukcije više svojih nekretnina i palata na širem području Trebinja, gradonačelnik Luka Petrović na svojoj kući postavio je i novu kapiju od kovanog gvožđa. Ništa ne bi bilo čudno da na Lukinoj kapiji nije postavljen i znak SNSD-a, izrađen takođe od kovanog gvožđa!?

   

Tokom burne prošlosti ovih prostora događalo se mnogo toga, masoni su stavljali piramide, šestare, trouglove na svoje kuće ili spomenike, krst, šestokraka i polumjesec su se mogli vidjeti na vjerskim objektima, komunisti su na svakom koraku isticali petokraku, ali niko do sada na svoju kuću nije stavljao znak neke stranke. Slučaj sa kapijom odanog gen-seka pomućenog razuma potvrđuje da je SNSD-a prava sekta, da se stvara kult ličnosti i vjera u lažnog Proroka, te da je crvenim sektašima partija iznad svega, iznad porodice, države i naroda.

Koliko god bilo nenormalno, Luku Lučiana treba razumjeti jer mu je Partija i njen simbol, koju je ponosno istakao na kapiji svoje kuće u trebinjskom naselju Hrupjela, omogućila da za kratko vrijeme prigrabi ogromnu moć i bogatstvo, uništavajući pri tome društvo i državu kojoj nažalost pripada. Problem je što se jedna ovakva devijantna osoba, koju krase gramzivost, pohlepa, laži i prevare, nalazi na čelu jednog grada. Idolopoklonstvo i isticanje stranačke pripadnosti na vratima porodične kuće jasno pokazuje da on nije gradonačelnik svih građana Trebinja, već isključivo pristalica i članova Crvene sekte koja je okupirala grad i trenutmo radi šta hoće.

Poslednjih mjeseci Lujo je intenzivirao radove na utvrđivanju kuće u Hrupjelima i Zagori, ograđujući se od naroda veliki  kamenim bedemima, pa me tako umnogome podsjeća na svog imenjaka Luja 14, koji je izvan Pariza sagradio dvorac Versaj jer je smatrao da Luvr u centru Pariza nije dovoljno siguran ako dođe do masovne pobune gladnih i obespravljenih. Njegovim tragom krenuo je i trebinjski kralj Sunca, Lujo Prvi Petrović, sagradivši dvorac sa bazenom u rodnom selu Zagora, koga je okružio kamenim zidinama dugim više od 700 metara. Oko porodične kuće u gradu podigao je bedem visok najmanje 5 metara, pa gladni i prevareni mogu da navale, Lujo je siguran iza utvrđenih zidina. U slučaju većeg otpora i protesta, rezervni položaj je na Zagori.

Tiranija i totalitarizam budu i prođu, a Lukina kapija sa partijskim znakom ostaće jedan od simbola teškog perioda unutrašnje okupacije našeg naroda, koga je pokorila beskrupulozna grupa grabežljivaca koristeći slabosti razjedinjenog i podjeljenog društva. Uvjeren sam da će vremenom Lukina kapija postati veća turistička atrakcija od „Anđelkine kapije“, jer ovakve devijacije, kurioziteti i spomenici gluposti rijetko mogu još negdje da se vide.

Nadam se da je trebinjski Lujo naučio poneku lekciju iz istorije, koja je jako karakteristična upravo za komuniste i neokomunističke partije nastale od njih. Ne treba ići daleko u prošlost, dovoljno se sjetiti pokojnog načelnika Broda Milovana Čereka, koji je godinama sadio crvene ruže u obliku Socijalističke partije u svojoj bašti, a potom je dočekao da mu Đokica efendija Brčak i ekipa stave svilen gajtan oko vrata, unište njega i njegovu porodicu. Pokojni Čerek je bio jedan od čestitijih socijalista, ali nažalost na kraju je slomljen umro u zatvoru kada je ispao iz vrzinog kola i više nije bio dio nakaradnog sistema.

Nebojša Vukanović