Lojalni Luki, Dodiku i Partiji

Odani Luki i partiji.jpg

Lojalni Luki, Dodiku i partiji

Uklapaj se! To je glavna ideja voditelja većini Trebinjaca koji nastoje da se poslije svakih izbora uklope i približe pobjedniku, gazeći, prezirući i pljuvajući poražene. Ogromna većina prije izbora „mudro“ ćuti skrivajući svoje stav i mišljenje, a kad se prebroje glasovi većina veže kravatu i ide sa bocom u izborni štab da čestita pobjedniku.

Još od Brozovog vremena ostalo je pravilo da se iz centrale CK KPJ šalju pisma u lokalne partijske odobre sa preporukama šta treba da rade, ko da se unaprijedi a kome da se siječe glava, dok je u Trebinje stizala razglednica sa pozdravom i sve je ostajalo isto. Trebinjsko uklapanje svima mnogima je prepoznatljivo još od varljive 68 kada su se lokalni čelnici partije sastali da osude proteste studenata i retrogradne snage koje ruše tekovine revolucije, da bi poslije samo par sati promijenili mišljenje za 180 stepeni i podržali pravednu borbu studenata za bolje društvo jer je drug Tito podržao studente.

Generacije mladih odgajaju se na sputavanju bunta i borbe za pravdu, i na porukama da treba ćutati, trpiti nepravdu i poniženja, saginjati glavu i podilaziti moćnicima kako bi se dobio posao, napredovalo u karijeri ili ostvarila neka druga lična i materijalna korist. Konformizam i podaništvo su od većine napravili beskičmenjake koji nisu spremni da pruže bilo kakav otpor nakaradnom sistemu, i koji su nas doveli u situaciju u kojoj se danas nalazimo.
U ovom kontekstu treba posmatrati i plakate koji su se pojavili u Lastvi pored Trebinja uoči izbora za članove Savjeta lokalnih mjesnih zajednica. Činjenica da se niko nije smio potpisati kao autor već su stavljeni „pošteni članovi SNSD-„ govori dovoljno ne samo o autorima već i o društvu u kome živimo. Na plakatu se navodi da su autori „vjerni partiji, Luki i Dodiku ali su protiv onih koji ruše ugled Partije, pa zato žele „našeg“ Luku da informišu o ponašanju doušnice koja je sebe i sina zaposlila u HET, mužu našla honorarni posao i sada još želi da bude predsjednica Mjesne zajednice Lastva…“
Očito je da su autori plakata ljubomorni što je njihova komšinica i partijska drugarica riješila svoje životne probleme uz pomoć Partije, ali ne smiju javno da iznesu stav i oglase se jer se boje da ih „naš Luka“ ne kazni jer imaju neki stav, a time se krši partijska disciplina bazirana na jednoumlju. Zato anonimni autori prvo naglašavaju da su odani partiji, Luki i Dodiku, a onda bojažljivo pokušavaju omesti izbor partijske drugarice na marginalnu volontersku funkciju.
Plakat iz Lastve samo plastično pokazuje da se kod nas ništa nije promijenilo od 1948, da živimo u totalitarnom, nedemokratskom društvu sa niskim stepenom građanskih i ljudskih sloboda. Sami smo za to krivi jer nam okupatori nisu silom i oružjem nametnuli vlast, već je ona produkt želje i nastojanja ogromne većine koja prihvata da živi u strahu i pod stalnim ucjenama jer ne zna za bolje, nije dovoljno obrazovana, i vaspitana je da gaji podanički mentalitet i navike.
Dok god budemo ćutali i trpili nasilje, budemo lojalni Titu i Partiji a ne budemo imali malo hrabrosti da bar jednom ne pokleknemo pred sitnim ucjenama i pritiscima i pokušamo vidjeti nešto novo i drugačije, živjećemo zarobljeni u 48-oj dok svijet polako klizi ka 22. vijeku.

Nebojša Vukanović