Lobisti braće Alijagić?

Ako sam na nešto ponosan tokom svoje novinarske karijere, onda je to istraživanje slučaja „Alijagić“ i prevare vijeka kojom je nanesena velika šteta gradu Trebinju i Republici Srpskoj. Godinama sam pisao i govorio o ovom slučaju, objavio serijal „Alijagići“, u kome sam razotkrio kako je falsifikovana dokumentacija i dokazi preko firme „Peromi“ iz Čitluka, kako su lažno svjedočili njihovi partneri poput Milenka Dugančića i nekih saradnika iz Trebinja, od kojih mnogi više nisu među živima pa ne želim da ih pominjem. Javnosti sam otkrio kako su stare ruske elektrode proizvedene 1977. godine, korištene za gradnju RiTE Gacko, lažno prikazane kao skupocjene srebrene elektrode, i kako su koruimpirane sudije i tužioci radili za Alijagiće i donosili sramne presude.

U prilozima emitovanim na BNTV i tekstovima objavljenim u dnevnom listu „Dan“ iz Podgorice, govorio sam o tajnim vezama korumpiranih trebinjskih tužilaca i sudija sa braćom Alijagić, i kako su oni lažnim potvrdama o navodnoj bolesti godinama izbjegavali pravdu po Krivičnoj prijavi za lažno svjedočenje i falsifikovanje dokumenata, koju je napisao CJB Trebinje i tadašnji inspektor Milimir Govedarica. Ona je nažalost odbačena zbog zastare jer korumpirani trebinjski tužioci godinama nisu željeli da saslušaju Saliha Alijagića, koji je navodno bio bolestan a naprasno je ozdravio čim je prijava odbačena, a istovremeno su pojedinci u Trebinju došli u posjed vrijedne imovine, nekretnina i luksuznih automobila.

Tokom višegodišnjeg rada demaskirao sam korumpiranog predsjednika Okružnog privrednog suda u Trebinju Smaila Begovića, koji je obmanjivao javnost i angažovao dogovorene vještake iz Mostara kako bi donio sramne i nezakonite presude u korist Alijagića, a na štetu grada Trebinja i Republike Srpske. Kada sam predsjednika Suda uhvatio u laži, on se nemušto pravdao da je napravio lapsus i permutaciju kada je donio odluku da nakon korektnog trebinjskog vještaka Neđa Krulja naknadno vještačenje vrše dogovoreni „stručnjaci“  iz Mostara. Begović je eliminisao stručnjake i ovlaštene sudske vještake iz Banjaluke kako bi u dogovoru mogao donijeti presudu u korist Alijagića. Konačna presuda Vrhovnog i Ustavnog suda Republike Srpske je pokazala da sam govorio istinu kada sam osporovao rad i presude trebinjskog kadije Smaila Begovića.

Konačno u intervjuu sa Salihom Alijagićem, koji sam uradio u sjedištu njegove firme u Konavlima u ljeto 2013. godine, moglo se razotkriti sa kim je „Alijagić“ u Trebinju imao šeme, kako se i zašto tajno sastajao sa Draganom Kalinićem i Božidarom Vučurevićem u Herceg Novom početkom 2000-ih, i kako su iza kulisa dogovarane presude vrijedne desetine miliona maraka. Zbog ovog intervjua sam platio skupu cjenu, jer me je sud osudio da sam „sugestivnim“ pitanjima nanio duševne bolove trebinjskim moćnicima koji su se osjećali ugroženim.

Godinama sam svojim istraživanjem u Dubrovniku, Trebinju i Herceg Novom, te objavljivanjem niza spornih dokumenata i razotkrivanjem veza između Saliha Alijagića i pojedinih korumpiranih političara, sudija i tužilaca, vršio pritisak na pravosuđe kako sudovi se ne bi donosili sramne presude na štetu grada Trebinja i Republike Srpske. Nije mi žao što sam zbog svega izgubio nekoliko hiljada maraka u montiranim sudskim sporovima jer su konačne pravosudne presude Ustavnog i Vrhovnog suda pokazale da sam govorio istinu i bio u pravu.                                 

Žao mi je samo što niko od korumpiranih političara, sudija i tužilaca nije odgovarao za zloupotrebe, i što na kraju skutonoše vlasti, koje su godinama „sarađivale“ sa Alijagićima, sada mene uporno optužuju da sam tobože bio „lobista“ braće Alijagić, i da sam sada tužan jer su oni izgubili sporove. Tužno je i žalosno koliko neki ljudi mogu pasti nisko, ali sve se okreće…

 

Nebojša Vukanović