Ljepota arhitekture i boja

Novi konak u Petropavlovom manastiru kod Trebinja, jedan je od arhitektonski prostijih, ali  najljepših objekata koji je sagrađen u Trebinju i Hercegovini poslednjih godina.  Prizemlje je izrađeno od kamena „bunje“ različite veličine i nijansi boja, od bijele do tamno sive, dok je gornji sprat izrađen od „demit“  fasade sa prekrasnom nijansom pastelne boje, pa novi konaci prosto plijene svojom ljepotom. Nastrešnice i detalji od drveta, bravarija i rasvjeta samo pojačavaju utisak.

 Ne znam ko su bili majstori i koja je hercegovačka firma gradila konak, ali svaka im čast na dobro urađenom poslu. Konak je okružen zelenilom, okolo su uređeni vinogradi, voćnjaci i maslinjaci, i ambijent drevnog manastira je nevjerovatno prijatan. Gradske vlasti tromo obnavljaju  uže gradsko jezgro, prije svega naselje Stari grad i Krš, a sigurno da bi novi konak u Petropavlovom manastiru mogao poslužiti kao ogledni primjer kako bi trebalo da se radi i gradi, jer se i bez kresanog kamena, sa pastelnim bojama koje me podsjećaju na Toskanu, može napraviti nešto nevjerovatno lijepo i autentično, što će biti prava atrakcija za turiste. Šteta što se kamen, kao autentičan i najbolji građevinski materijal za naše podneblje, više ne koristi, jer zgrade niču kao pečurke, ali se sa malo više investicije mogao postići mnogo bolji vizuelni utisak.