Linijom manjeg otpora – pismo jednog mladog studenta

Prenosim zanimljiv tekst i razmišljanje  mladog studenta i disidenta Đorđa Vučinića, Trebinjca koji studira u Novom Sadu. Vučinić je nažalost jedan od rijetkih mladih ljudi koji ima dovoljno hrabrosti  i bunta da se javno i otvoreno bori protiv nakaradnog sistema, već duže vremena piše zrele kritičke tekstove o društvenim anomalijama i devijacijama. Bilo bi dobro kada bi se što više mladih ljuti ovako trgnulo, jer  su mladi oduvijek bili buntovnici, avangarda i nosioci promjena, a ne ulizice i poltromi koji trčkaraju za korumpiranim političarima kako bi dobili neke mrvice i posao..  Blog Nebojša Vukanovića je otvoren za sve koji žele da pišu o društvenim problemima, skreću pažnju javnosti na probleme i daju podstrek da se oni rješavaju. Zato slobodno pišite i šaljite..

 

LINIJA MANJEG OTPORA

 

Zašto jedan naš „tripl-dabl“ ministar (promijenio tri ministarstva do sada) ima kupljenu diplomu?

Zato što je išao linijom manjeg otpora. Država bi bila na gubitku da je morao da studira. Ko bi bio predsjednik skupštine tada? Ko bi umjesto njega onda bio na tako odgovornoj funkciji? Ovako ima diplomu i zvanje, a sigurno i stručnost čim je promijenio 3 ministarstva i čelo Narodne skupštine.

Samo zamislite da je studirao… ako uzmemo u obzir da je diploma iz Londona, zamislite tog stresa. Studentu iz Trebinja treba 4 sata autobusom do Istočnog Sarajeva, 6 do Banjaluke, 10-12 (ako se ne kvari autobus) do Beograda i Novog Sada. Onda zamislite koliko bi trebalo iz Trebinja, Banjaluke ili Brčkog do Londona. Tek su tu problemi. Vesela majka treba da pošalje paket sa hranom. Naše izbjegavaju po ovim nesnosnim vrućinama da nam šalju hranu autobusima. Do La Manša bi se i smrznuti domaći sok odledio, sarma pokvarila… Zato treba imati u vidu da je linija manjeg otpora u ovom slučaju pravi izbor.

Zato je lakše (onima koji studiraju) staviti bubicu i položiti ispit ili jednstavno staviti „dinar“ u indeks pa se riješiti muka. Ko bi čitao onolike knjižurine? Linija manjeg otpora je efikasno rješenje.

Jednostavnije je „potkovati“, nego čekati sudski postupak, pa pripremati odbranu, pa čekati ishod…

Bolje je uzeti 50KM za „bolju budućnost“, nego razmišljati za koga glasati na izborima. Ovako svake druge godine „crvena“ i mozak na „off“.

Lakše je pogledati film nego pročitati lektiru. Linija manjeg otpora.

Što bih se ja zamarao nekim dokumentarcima, političkim emisijama, teškim temama, lakše je upaliti rijaliti. Pustiti mozak na ispašu.

Linija manjeg otpora ušla je duboko u svijest našeg društva. Što bi se ti protivriječio nekome, kad ti može valjat’ sutra? Nema veze što nije u pravu, što je loš prema drugome, tebi može sutra valjati.

Čuvaj tu crkavicu, ne etiketiraj se , ne traži veću platu poslodavcu (čitaj: robovlasniku), ne traže ni ostale kolege. Lakše je prići zlu, nego ga pobijediti. Bolje biti prihvaćen  od većine, nego biti drugačiji. Društvo manjeg otpora.

Linija manjeg otpora je toliko ozbiljan problem, da su se naši životi pretvorili u manji otpor. Nikakav.

Dovoljno govori najnovija narodna poslovica :“Samo nek’ se ne puca.“

Linija manjeg otpora jednaka je pravoj liniji na snimku EKG snimka. Ono kad život utihne.

Linija manjeg otpora je minus.