Lako će od mene odbraniti Crkvu

Sva svita i horde (neo)komunista,  potomaka komesara Partije i inspektora OZNE,  skočile su da brane Crkvu i patrijarha od mene nedostojnog. Nije bezbožnicima stalo do Crkve koliko do lanjskog snijega, da jeste ne bi je razarali i kompromitovali na razne načine punih sedam decenija,  već pokušavaju da iskoriste priliku da ulove neki jeftini poen u mutnom. Za njih je Crkva bila i ostala samo objekat i sredstvo od koga mogu imati neku korist. Nekad su je zatvarali, progonili i palili jer im je bila ideološki i politički protivnik, a sada urušavaju njen ugled pokušavajući da iskoriste slabosti nekih crkvenih velikodostojnika kupujući njihovu naklonost. Nikad nisam mario do stavova, riječi i mišljenja pohlepnih koji su porobili i opljačkali svoj narod, i iskreno uživam u svakom njihovom gnjevu i napadu jer znam da sam ih pogodio u metu.

Tako ne marim puno na laprdanje Gmazalice, Cicka i Luke Petrovića, kojima đedov kožni gunj visi o tavanu, ili koji su recimo nedavno obnovili ploču sa petokrakom u svojoj Zagori kako bi svako znao na kojoj su strani. Žao mi je samo kad razočaram i iznevjerim one koji me cijene, poštuju, vole i podržavaju, jer svi smo ljudi od krvi i mesa koji nekad pogriješimo, a tu naravno ne mislim na ljude iz politike. Dobar dio Crkve i naroda misli kao ja, i smatra da patrijarh ne treba da se miješa u politiku, učestvuje u bilo čijoj kampanji i promociji, posebno ne korumpiranih tirana i političara. Dodjela ordena Vučiću i Dodiku tokom uživo prenosa na Pinku i RTRS-u, mimo volje Sabora i većine vladika naše Crkve koji se tome otvoreno i javno protive, mnoge je razočarala jer smatraju da to predstavlja čin poniženja Crkve.

Patrijarh Varnava vodio je 1937. godine proteste protiv Konkordata sa Vatikanom i kraljevske Vlade Milana Stojadinovića, a nakon „krvave litije“ i sukoba sa žandarmima na beogradakim ulicama je otrovan i glavom je platio borbu za pravdu, narod, Crkvu i istinu .

Patrijarh Pavle nikada se nije miješao u politiku i podržavao vlast, ali je nakon početnih zvižduka pozdravljen velikim aplauzima kada je učestvovao u šetnji i obratio se studentima u Beogradu. Crkva, posebno patrijarh i njeni prvi ljudi, uvijek su bili uz narod boreći se protiv tiranije i nepravde, i zato smatram da i ova generacija treba biti dostojna predaka i odoljeti iskušenjima i bremenima teškog vremena.

Svi mi griješimo i imamo slabosti, a priznam da je moja slabost što su mi konji ponekad brži od samara, što ne poslušam nekad starije i čekam da stvari prenoće već često reagujem na prvu. I dalje stojim kod svog mišljenja da Crkva, patrijarh i vladike nikako ne treba da se miješaju u politiku, da bi mladi hercegovački vladika Dimitrije mnogima mogao poslužiti kao primjer, i da patrijarh Irinej ne treba da hvali i daje ordenja Dodiku i Vučiću, jer kad padnu maske zbog toga će se kajati i mnogi stiditi. Ipak priznajem da sam sve mogao reći ljepšim i biranijim riječima i postići veći efekat. Kada sam ponovo pročitao tekst hladne glave vidio da sam malo pretjerao, bila je koja riječ viška, i da bi drugačije pisao da tekst nije napisan u dahu i afektu. Zbog godina i strašnog mjesta na kome sjedi, moram se izviniti javno patrijarhu Irineju jer sam sa par riječi bio preoštar, i vjerujem da će kao hrišćanin razumeti i izvući pouke, ali i dalje čvrsto stojim na stavu da ne treba da ulazi u dnevnu politiku, hvali ili kudi bilo koga, da je štetno u pogubno to što radi.

Crkva nije jedan čovjek, bio on patrijarh ili vladika, i ne treba kritike na račun nekog crkvenog velikodostojnika kad pogriješi poistovjećivati kao napad na Crkvu.  Posebno mi je zasmetalo što se vladika bihaćko-petrovački Sergije, inače blizak prijatelj Grigoija Durića, oglasio pismom preko režimskih medija poistovjećujući kritike patrijarhovih poteza kao nekakav napad na Crkvu, iznoseći teške optužbe na moj račun, ali on i druge vladike nisu spremne da javno osude svoju braću i one koji kaljaju ugled Crkve!? Dugo sam bio meta snažnih napada, sveštenici su imali blagoslov da idu od sela do sela, od kuće do kuće, govote protiv mene i pozivaju narod da me ne čita, otimamno mi je sve u montiranim procesima sa ciljem da se potpuno ponizim i uništim, a iskreno me je zabolilo što baš niko u Crkvi nije rekao bar jednu riječ i stao u moju zaštitu!? Sve sam razumio i oprostio, ali trebalo bi i Crkva i njeni velikodostojnici da ponekad imaju više razumjevanja i praštanja.

Patrijathu i Sinodu sam najljepšim i biranim riječima pisao više otvorenih, ali i povjerljivih pisama, molio i apelovao da se ne bave politikom, učestvuju u bilo čijoj kampanji i prave pakt sa đavolom, što jeste svaka javna veza, posebno interesna, sveštenstva i političara. Vjerujem da će i sva bura koja se digla ovih dana biti od koristi i da će mnogi o svemu razmisliti.  Volio bi da se patrijarh i Crkva izdignu iznad situacije, prestanu biti privjesci nedostojnim, i da slijede put patrijarha Varnave, Pavla, Gavrila Dožića i drugih časnih i uglednih koji su bili na strani istine i pravde.

Znam da sam bio tema brojnih Sabora, ali ako sam ja najveći problem Crkve, moje pisanje i poneka suvišna teška riječ, koja je krik jer sam nemoćan da nešto više uradim a ne mogu da gledam mirno kola našeg naroda koja sve brže idu niz stranu, onda će se lako svi problemi riješiti. Ipak siguran sam da i većina u Crkvi zna, a Bog mi je svjedok, da sam imao i imam samo iskrenu i dobru namjeru, i da se iskreno pokajem, priznam grešku i izvinem kad pretjeram i pogriješim, a živi sam čovjek koji ponekad pogriješi i pretjera iz najbolje namjere.

 

Nebojša Vukanović