palpal

Kumovi

Dodik Mato jpg.jpg

Kumovi

Muka čovjeka natjera da svašta mora da gleda, i stvarno treba imati jak želudac kao preživari da bi se od početka do kraja mogla pogledati emisija Telering i ležerno ćaskanje srećnih i zadovoljnih kumova. Iako je na vrijeme otkriven, plan kumova da potroše i iskoriste Gorana Salihovića je uspio jer je smijenjeni glavni tužilac žrtvovao svoju karijeru kako bi spasio Milorada Dodika i njegov režim. Prvo sabotiranjem i opstrukcijom brojnih istraga, a kasnije pretvaranjem u jeftinu poslušnu marionetu koja na Dodikovo podizanje ruke u finišu kampanje šalje tragikomične pozive na saslušanje, Salihović je pošteno i do kraja odradio svaku marku koju je dogovorio sa Dodikovim kumom i komšijom iz Tuzle.

Tužno je gledati prvog čovjeka Republike kako bestidno, otvoreno i očigledno laže svoje građane, tvrdeći između ostalog da ga je Bosić tužio i da je izgubio spor iako svi znamo da je upravo Dodik tužilac koji se žalio da je od duševnih bolova dobio PTSP. Opijen dobrim rezultatom na lokalnim izborima Dodik se čak usudio da Republiku Srpku poredi sa Njemačkom, Italijom i Japanom i ustvrdi da smo procentualno manje zaduženi i u boljem položaju od najrazijenijih zemalja svijeta. Očito je da se razum i dodir sa stvarnošću sve više gubi, i da se ponekad previše zanese i odluta u prijateljskom ćaskanju sa kumovim na svojoj privatnoj televiziji. Umjesto da se stidi što je sopstveni narod toliko ponizio, doveo do ivice golog opstanka i utvrdio cijenu čovjeka i glasa od 30 do 50 maraka, Dodik licemjerno tvrdi da nikada ne bi kupovao volju grđana. Narod jeste ponižen i sluđen, često i slijep, ali valjda svi znamo na koji je način beskrupuloznom pljačkom Elektroprivrede RS i kupovinom glasova u Hercegovini spasio sebi kožu na izborima 2014. godine. I sada je u Trebinju, ali i drugim dijelovima Republike Srpske, na sličan način odradio kampanju, glasalo je rekordnih skoro 20 000 Trebinjaca, a snimljeni mladići koji dogovaraju kupovinu samo su jedan od dokaza koji govori šta je mnoge motivisalo da po pri put izađu na izbore.

Građani Srpske još uvijek gledaju u nebo za satelitom, koji je po uzoru na velike crvene učitelje Staljina i Hruščova Dodik lansirao preko RTRS-a. Uvijek kada bi u SSSR-u bila velika ekonomska kriza i nezadovoljstvo građana, vlasti bi lansirala satelit i medije preokupirala pričom o svemiru, Gagarinu i satelitima, i tako bi Rusi zaboravili na gladan stomak. Dodikov satelit, pretvoren u neobaveznu anketu građana, polako zalazi za horizont i tek treba da se vidimo kakve će po narod i Republiku Srpsku biti posledice održanog referenduma. Glasači će vjerovatno dobiti ono što su i tražili, ali valjda nekad u opštem haosu kod većine prevlada razum.
Umjesto da pred tužiocima i inspektorima sada odgovaraju na pitanja iz presretnutih telefonskih razgovora, što bi bilo normalno u iole uređenoj pravnoj državi, kumovi se preko Fabrike mržnje i zla smiju u lice cijeloj naciji. No stvari i događaji se na brdovitom Balkanu brzo mijenjaju, sve se nekako okreće, i najslađe se ipak smije onaj koji se smije poslednji.

Nebojša Vukanović