Kulučenje srpskog roblja i savremeni robovlasnici

Gdje god da krenem kroz Republiku Srpsku, u razgovoru mogu osjetiti patnje radnika u privatnom sektoru, koju gazde kuluče kao robove do krajnjih granica. Robovi na farmama su nekada imali hranu i spavanje, a pitanje je da li dobar dio naših obespravljenih i poniženih radnika može sa minimalcom obezbjediti hranu sebi i svojoj porodici. Govoriti o kupovini stana, računima, komunalijama i normalnom životu dostojnog 21-og vijeka je suvišno.. Posebno sam ogorčen na „naftaše“, multimilionere koji imaju stotine miliona maraka a izrabljuju svoje radnike do iznemoglosti. Problem je što gazde krše zakon, a institucije zarobljene države ne reaguju i tolerišu kulučenje i izrabljivanje radne snage. Navešću samo neke krupne primjere, koji govore o beskrupuloznosti savremenih robovlasnika. Radnici na „Nešković“ pumpama u Trebinju i Hercegovini rade u smjenama 12 – 24, što znači da trećinu svog života provode na poslu jer nakon 12 sati rada imaju samo 24 sata odmora, umjesto da rade normalne smjene 12 – 24, 12 – 48 sati odmora.

Na ovaj način umjesto 186 imaju 250 radnih sati u mjesecu, 30% više od zakonom propisane norme. Za tako naporan rad primaju bijednu platu od oko 500 do 550 maraka, a prijavljeni su na minimalcu ili malo više od minimalca.  Firma „Nešković D.O.O “ Bijeljina ima godišnji promet od čak 164 miliona maraka i ostvaren profih od 13 miliona maraka. Pored toga Nešković osiguranje ostvaruje i oko 7 miliona maraka dobiti sa 18 miliona maraka prometa, što znači da samo sa ove dvije firme gazda Dragan Nešković zaradi najmanje 2o miliona maraka godišnje, a istovremeno 600 radnika koji mu donose profit kuluči do krajnjih granica, ne poštujući ni božije ni ljudske, ni zakone države.

BPP Petrić je takođe velika kompanija koja ima godišnji promet od oko 65 miliona maraka sa svega 105 radnika, što znači da jedan radnik godišnje natoči oko 600 000 maraka goriva. Radnici BPP Petrića u Srpskoj su možda u još težem položaju nego oni kod Neškovića, jer rade preko 260 sati mjesečno za 450 maraka, koliko dobiju preko računa, i 50 maraka koje im velikodušni gazda Petrić stavi u kovertu, sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci. Odmora nema, i da bi neko sa porodicom mogao da ode na odmor par dana ljeti mora prethodno da naradi dnevnice crnčeći danima bez pauze i odmora. BPP Petrić ima svoje pumpe i u Federaciji, ali je tamo položaj radnika mnogo bolji jer imaju plate oko 700 maraka, prijavljeni su na puni iznos, i normalne smjene i manje od 200 radnih sati u mjesecu. Dakle u Federaciji nema vrdanja, i za trećinu manje rada dobije se za trećinu veća plata nego u Srpskoj. To je samo jedna od slika velikih srpskih gazda, patriota i rodoljuba koji kuluče svoj narod do iznemoglosti, a onda daju donaciju nekoj crkvi, poput šefa Mrkonjićkog klana tajkuna Kaje, i predstavljaju se lažno kao ktitori i bogobojažljivi dobrotvori, a u stvari su beskrupulozni robovlasnici.

Naftaši zarađuju desetine miliona, pa je njihova beskrupuloznost njočiglednija, ali, čast časnim izuzetcima,  slično je i sa većinom drugih gazda u raznim sektorima. U najtežem položaju su trgovci, građevinci i tekstilne radnice, te radnice u pekarama koje neprijavljene rade i pet poslova istovremeno za 500 maraka mjesečno, radeći 6 dana u sedmici po 10 sati bez stajanja.  Uslovi rada su teški, radnici su često izloženi pritiscima i mobingu, a „gazde“ se trude da nađu neku greškicu kako bi kaznili zaposlene i smanjili im ionako bijedne plate.                   

Robovlasnici, koji se u našem narodu obično nazivaju tajkunima, nemaju duše, savjesti ni obraza, jer da imaju ne bi se ovako ponašali prema svojim radnicima. Računati da će se u njima probuditi savjest i da će početi raditi po zakonu je nepotrebno, jer oni razumiju samo jezik sile države i zakona. Tek kada zbog kršenja zakona budu plaćali skupe kazne i budu im zatvarane pumpe, radnje i objekti na nekoliko dana jer imaju neprijavljene radnike, ili zaposleni rade mimo radnog vremena, naučiće se redu i početi da poštuju i zakon, i državu, i svoje zaposlene koji im donose profit. Kao student i sam sam godinama kulučio, istovarao kamione i radio najteže i najprljavije poslove za 150 maraka mjesečno, tako da bi i iz ličnih motiva sa velikim zadovoljstvom i uživanjem jednog po jednog gazdu i tajkuna učio redu i poštovanju, ako nekada dobijem priliku i legitimitet od naroda. Čim se promijeni vlast u oktobru, privatnicima treba dati rok od mjesec dana da prijave sve zaposlene i poštuju zakone i radnu sedmicu, a odmah potom bez imalo milosti kažnjavati prvo one najkrupnije, a potom i sve ostale dok se ne nauče redu, jer u 21-om vijeku u Srpskoj treba da žive slobodni građani, a ne potlačeni robovi koji ostavljaju svoje zdravlje i život kako bi beskrupulozne hijene gomilale milione na računima.

 

Nebojša Vukanović