Kulučenje Neškovića se nastavlja a država ćuti

Iako ostvaruje veliki promet i profit, koji se mjere stotinama i desetinama miliona godišnje, kompanija „Nešković“ iz Bijeljine je među najgorim poslodavcima u Republici Srpskoj i BiH, posebno ako se ima u vidu sramno kulučenje radnika i užasan odnos prema zaposlenim. Uprkos brojnim kaznama, koje su plaćene nakon što sam ga prijavio Inspekciji rada, posle kraće pauze i nekoliko mjeseci Dragan Nešković nastavlja da izrabljuje svoje radnike kršeći grubo odredbe Zakona o radu. Ponovo sam poslao prijavi Inspektoratu Republike Srpske, posle anonimne prijave radnika koji se plaše za egzistenciju, ali očito je da se problem neće riješiti dok se vlast ne promijeni a tajkuni bliski njoj nauče redu i poštovanju zakona.

BOJKOT kompanije Nešković je jedan od najefikasnijih načina kako da se „gazda“ Dragan natjera da poštuje zakon i zaposlene. Ranije sam pozivao, sada opet apelujem na sve građane da sipaju gorivo na drugim pumpama, gdje se poštuju prava radnika, i da ne podržavaju bahate i osione tajkune koji gaze sve pred sobom. Prenosim pismo koje sam dobio iz Doboja, a odnosi se na položaj i uslove rada u kompaniji „Nešković“…

Gospodine Vukane,

cijenim Vaš rad i trud zbog čega Vam se i obraćam ovim putem. Naime, jednom sam Vas obavijestio o tome kada je kompanija „Nešković“ iz Bijeljine radnicima na dvije benzinske stanice u Doboju planirala da aprilsku platu umanji za 30%. Vi ste reagovali (nadam se da je i moje obavještenje za Doboj imalo uticaja na to) i o tome obavijestili javnost ali i uplašili lopove iz „Neškovića“ koji su odustali od povrata novca koji su radnici trebali, u gotovini, vratiti od onog dijela koji im „liježe“ na tekuće račune (minimalna plata od neto 520 KM). Nažalost, prije nego što se Vaša reakcija pojavila na internetu i rijetkim nerežimskim medijaima, radnicima nije isplaćen dio plate koji dobijaju na crno.

Ali u svakom slučaju nešto se uspjelo, naravno govorim o Doboju te Vam se zbog toga zahvaljujem. Znam da su i ti radnici veoma zahvalni Vama, ja nisam radnik njihov, ali imam člana porodice i prijatelje među njima. Sačuvali ste svakom po minimalno 100 KM za taj mjesec a plan je bio da to ide i dalje dok je bilo vanredno stanje. No nije samo to razlog zašto Vam šaljem ovaj mejl.

Drugi razlog je godišnji odmor koji ista kompanija daje (bolje reći ne daje) svojim radnicima, opet pričam samo za dvije benzinske stanice, da ne bude laži, za druge ne znam. Naime, broj dana godišnjeg odmora koji ovi radnici mogu koristiti iznosi 15 (petnaest), i to petanest kalendarskih dana (u to spadaju i subota i nedjelja). A zanimljivo je kako se to koristi. Npr. rade tri radnika na točenju goriva, jedan trgovac koji prodaja robu sa polica, dvije konobarice i jedna spremačica. Kada neko ode na godišnji ostali radnici popunjavaju smjenu onog ko je na godišnjem, a to znači da moraju raditi ili više sati dnevno ili barem petnaest dana iz dana u dan. Tako da ispada da ni tih petnaest dana ne daje gazda nego radnici solidarno odrade jedni za druge.

Važno je napomenuti da tokom cijele godine radnice (obavezno žene) koje rade kao prodavačice, konobarice i spremačice rade šest dana svake sedmice u mjesecu i svakog mjeseca u godini. Dakle rade 8×6=48 sati sedmično. Do skora su konobarice radile po sedam dana u sedmici. Platne liste im niko nikad nije dao kako bi se moglo vidjeti šta im se to piše, koliko se sati prikazuje „prema državi “ ili kako bi se mogao neko žaliti (kome?). Krije se to „ko guja noge“ a sve se štima u Bijeljini, tamo se šalju spiskovi..

Izvinjavam se što je ispalo dugo pisanije.