palpal

Kucno nevaspitanje

29660_vest_dodik-goran-prst.jpg

Kućno (ne)vaspitanje

Predsjednik Republike Srpske prepoznatljiv je po bahatom, nepristojnom, drskom i nekulturnom ponašanju, i dugo sam mislio da je to stvar nekog imidža koji predsjednik uporno stvara kako bi dobio povjerenje i naklonost određenog broja glasača i neobrazovanih pristalica. No tek kad sam vidio ponašanje njegovog brata Gorana nakon košarkaške utakmice Igokee sa Crvenom Zvezdom shvatio sam da to Dodici nose iz kuće, i da je njihovo ponašanje odraz kućnog nevaspitanja. Očito da zbog velikog posla na njivama, ili nečeg drugog, Bogoljub nije prošao sve časove sa svojim bogatim sinčićima, i da ih nije naučio osnovnim pravilima pristojnog ponašanja.
Osjećam veliki stid, siguran sam kao i većina građana Srpske, zbog sramnog ponašanja Gorana Dodika, upornog dizanja srednjeg prsta i lupanja po zadnjici pred gostima iz Beograda. Onakve ispade sebi će teško dozvoliti i neki pijani tinejdžer, a kamoli mlađi brat predsjednika Republike. Milorad se slično ponašao prošle godine na meču sa Širokim Brijegom kada su ga domaći navijači gađali flašom, a teško je pobrojati sve ispade našeg predsjednika. Ostavka koju je Goran Dodik podnio upravi samo je vrhunac licemjersta kojim se pokušava oprati i umanjiti sramni gest.
Mnogi se pitaju zbog čega naša nacija doživljava potpuni moralni slom, a mislim da je odgovor suvišan i mnogima već duže vremena jasan. Šta očekivati od „običnog“ čovjeka ako prvi čovjek Republike Srpske na javnim mjestima uporno psuje, otima, vrijeđa, laže, galami, ponižava,… Kakav to primjer daje građanima koje predvodi i kojima bi trebao biti uzor? Ako je predsjednik i članovi njegove bliže porodice upetljan u brojne afere i optuživan za teška krivična djela, ako je na sporan način došao do ogromne imovine čije je porijeklo teško dokazati, makar porodica Dodik proizvodila i izvozila sve jabuke i voće u Srpskoj, da li treba očekivati da će njemu podređeni građani biti pošteni, vrijedni, odani…. Na koga mogu da se ugledaju mlade generacije koje tek dolaze. Može li ih predsjednik i njegovi naprasno obogaćeni ministri, tajkuni i podanici naučiti pristojnom ponašanju, pravim i tradicionalnim moralnim vrijednostima, ili ih oni svojih beskrupuloznim i bahatim laganjem i bogaćenjem dezavuišu i skreću na pogrešan put!?
Svima nam je jasno šta je uzrok potpunog kraha cjelokupnog sistema i svih moralnih normi, a jasno je da ne može doći do oporavka sve dok društvo i narod ne iznjedri nekog časnog i poštenog vođu koji će svojim ponašanjem, pristojnošću, manirima i poštećenjem dati svijetli primjer i postati uzor nekim novim generacijama. Sve do tog trenutka teško je očekivati bilo kakav oporavak i napredak.
Mnogi na težak ispad Gorana Dodika gledaju kao na nesmotren i nevaspitan čin, ali iskustvo nas uči da se ništa ne događa slučajno. Zvjezdin oporavak pomaže Aleksandar Vučić, Dodicima omraženi potpredsjednik Vlade Srbija zadužen za borbu sa organizovanim kriminalom, pa su braća možda i nesvjesno pokazala šta misle prema braći i komšijama. U strahu su velike oči, pa što Dodici ne bi ponovili stav da je Vučiuć nepoželjan, i da ga vode kući oni kojima je on dobar. Da li bi se ovako Goran ponašao da su u goste došli košarkaši Cibone, Cedevite, Zadra ili Splita. Sigurno ne, jer bi to kvarilo bratsku saradnju sa Čovićem, i Božom Ljubićem, a prijatelju vladici Grigoriju ne bi bilo milo da se narušava ekumenistički dijalog sa kršćanima.
Naš narod ima kratko pamćenje, ali na kraju bi se trebalo podsjetiti šta je Mile radio za vrijeme prvog mandata kada se ukidao dinar i platni promet sa Srbijom, a gradili putevi i veze sa zapadnim susjedima. Istorija se na Balkanu često ponavlja, ali lakovjerni narod je brzo i lako zaboravlja.

Nebojša Vukanović