Krivica

preuzmi Gatalo pas.jpg

Krivica

Dugo nisam nažalost pratio rad uglednog pisca, kolumniste i intelektualca sa srednjom školom g-dina Veselina Gatala, i nakon što mi drugari javiše da sam mu postao vječita inspiracija primijetih da sam mnogo toga propustio. Zabrinuše se da Gatalo nije postao nastran, jer od poslednjih osam čak pet svojih kolumni u prestižnom crvenom Glasu koncila posvetio je meni. Koliko ste uticajni, posebno od kako ste ostali bez detronizirane crvenokose urednice, pokazuje činjenica da je tek poslije 20-ak dana poneko primijetio da ste ponovo nešto škrabali. Pitanje je zbog čega ste Vi toliko opsjednuti, zabrinuti i uplašeni mojim radom? Po svemu sudeći da je vječita sluga i vjerni pas različitih gospodara, koji ne smiju ni da pomenu moje ime, dobila zadatak da me neprekidno vrijeđa, provcira, omalovažava i pokuša da me diskredituje.
Iako sam glavni junak, nažalost nisam mogao do kraja pročitati Vaše besmislene tekstove, jer bi za njihovo varenje umjesto malenog želudca morao kao krava imati i burag, kapuru, listavac i sirište. Koliko god se trudio nisam uspio shvatiti Vaše visokoumne poruke i pohvatati sve silne veze između mene, medvjeda, janjaca, ovaca, Blaža i Slavka. Zna Veseljak da sam mu ranije rekao da mu neću više odgovarati ma šta napisao, pa se osokolio i spustio ruku na oštro pero. Čarls Bukovski je davno rekao da se ne vrijedi raspravljati sa budalama, i kada se okreneš i odeš to ne znači da su te pobijedili već da nisu vrijedni tvoje pažnje i vremena.
Ma šta Vi pisali ja se na to neću obazirati, ali moram priznati da me Vaš strah i zabrinutost motiviše i uveseljava. Želim samo da Vam javno kažem da prihvatam svu krivicu za koju me teretite. Priznajem da sam štetočina koja noći ruši sve što Vi neimari i usrećitelji danju napravite. Kriv sam za sve loše u našem društvu, i red je da me bacite u okove. Priznajem da sam ja najveći krivac što je sa radom prestala Fondacija „Sveti Vukašin“, i što sam osramotio ime velikog mučenika. Ja sam od same donatorske večere i nesmotrenog dolaska na Crkvinu kriv što je Fondacija loše počela da radi jer sam uporno ometao da još više donatora, privrednika, funkcionera, političara i javnih ličnosti dobrovoljno, bez straha, prisile i poziva dođe i uplati donaciju.
Nije to moja jedina krivica. Grešnik sam i priznajem da sam ja najodgovorniji što Vi ni poslije tri godine od imenovanja niste formalno postali direktor i glavni urednik pravoslavne radio-stanice u Mostaru koja još uvijek ne emituje program kako ste Vi pobjedonosno najavljivali. Nažalost nije to jedina radio stanica koju sam svojim nesmotrenim radom uništio. U sadašnjem novom „Hotelu Platani“ srušen je tek sagrađeni studio i novi pravoslavni radio, čiji je urednik bio Slavko Vlačić, a da nije emitovan ni minut programa. Nju sam uspio da uništim čak i prije nego što sam postao novinar, a najodgovorniji sam i što Sanji Karadžić, kćerci Radovana Karadžića i vlasnici bratskog pravoslavnog „Radija Sveti Jovan“ sa Pala nikada nije vraćena emiterska oprema.
Priznajem da sam odgovoran za propast i stečaj u Agrokopu, za gašenje drugih pošteno privatizovanih firmi, kao i za odlazak brojnih privrednika i investitora iz Hercegovine. Kriv sam za sve za što me optužujete, ali ne mogu da preuzmem krivicu za Vaše optužbe što se nisam oženio.
Razumijem Vašu iskrenu i hrišćansku ljubav i zabrinutost za moje bračno stanje i potomstvo, ali odgovornost za ovakvu situaciju ne mogu da preuzmem. Trudio sam se i mučio koliko sam mogao, bio uporan, pitao i tražio na sve strane, obilazio Hercegovinu, išao čak i do dalekog sela Trusine kod Nevesinja, gdje su se ranije nekako rješavali beznadežni slučajevi starih momaka poput mene, ali nijedna nije pristala na udaju. Slao sam poruke na DMSAT, BN Music, pisao oglase, kupovao vjereničke burme, a nije mi pomogla ni Vaša velikodušna besplatna reklama da sam dobra prilika jer sam dobio silni novac i više stanova u Beogradu, Banjaluci i crnogorskom primorju. Nažalost nije svako lijep, zgodan, popularan i šarmantan kao Vi pa da može da bira do iznemoglosti.
Zbog toga bih Vas ovom prilikom javno zamolio da mi pomognete i nađete neku djevojku koja bi pristala da se uda za mene. Bio bih Vam veoma zahvalan, a iako to Veseljače Vama vjerovatno i nije neka čast, u znak zahvalnosti pozvao bih Vas za kuma. U nuždi ne bih puno birao, može i kakva Albanka ili Ruskinja, ako na taj način ne bih postao još veći izdajnik koji je prodao i izdao Vaše srpstvo.
Jedino bih volio da ipak ne bude previše stara djevojka, želio bih da dobijem ako Bog da bar troje djece pa za koju godinu, dok Vi sanirate ogromnu štetu koju sam joj nanio, i ja nedostojni dobijem pomoć od Vaše Fondacije. Hvala unaprijed, i samo ti Sinko i dalje piši i radi svoj posao.

Nebojša Vukanović