palpal

Kriv sam, bacite me u okove

DSC_0004.jpg

Kriv sam, bacite me u okove!

    15.08.2009. Trebinje –  Juče sam u tridesetoj godini života otvorio oči i saznao da sam lopov i kriminalac. Ne mogavši više da trpi moje napade i kritike na poštene i ugledne ličnosti u ovom gradu i našoj dragoj i uređenoj otadžbini, koji naporno i pošteno rade za dobrobit svih nas i snažno i brzo vuku naprijed naše društvo u prosperitet i obećanu zemlju Evropsku Uniju, juče me je nazvala jedna gospođa i rekla mi da sam lopov i prevarant. Ona je dugo vremena ćutala, i pokušala da prikrije moj kriminal, ali više nije mogla pa je odlučila da me pozove i ljubazno kaže da nju i časne, poštene i ugledne ljude više ne “uzimam u usta” inače će svi da saznaju ko sam u stvari Ja. Tek tada sam u stvari shvatio da je gospođa Vukičević, mislim da mi se tako predstavila preko mobilnog telefona, sekretarica generalnog direktora Hidroelektrana na Trebišnjici Marka Mitrovića, odlučila da više ne ćuti, i da poslije niza tekstova o dešavanju u HET-u mene upozori sa kim imam posla i ko sam ja u stvari. Ja sam njoj, kako tvrdi, ranije ukrao novčanik, i sada kao lopov stalno pišem o kriminalu drugih kako bih sebe prikrio i zaštitio. Valjda u skladu sa poslovicom da je napad najbolja odbrana.

     Ja sam se onda probudio i osvjestio, i spoznao da je gospođa u pravu. Ja sam lopov i prevarant koji je opljačkao i ojadio mnoge poštene, a sada pišem o kriminalu drugih, uglavnom poštenih kako bih umirio savjest i drugoga sebe. Ja nisam godinama istovarao šlepere kod Veljka Buđena, nisam radio na građevini, nisam brao pelim i nisam držao farmu svinja da bih završio fakultet i da bih prehranio porodicu i pomogao školovanje sestre. Ne. To su radili Pošteni i Ugledni, Dobronamjerni, Milosrdni i Pravedni ljudi koji naporno rade i žrtvuju se zarad svih nas, a mi to slijepi ne vidimo. Ja sam krao i pljačkao i kada sam se dovoljno nakrao tuđih novčanika punih para odlučio sam da lažno prozivam i optužujem lopove kako bih sebe amnestirao i lagodno uživao u velikom prljavom novcu koji sam napljačkao. A šta se ustvari dogodilo poslednjih dana? Otvoreno pisanje o kriminalnim radnjama u najbogatijem državnom preduzeću u Republici Srpskoj, Hidroelektranama na Trebišnjici izgleda da nikako ne odgovara vodećim ljudima u ovoj firmi, pa su odlučili da lažnim optužbama i prijetnjama zaplaše novinare kako bi neke stvari ostale sakrivene od očiju javnosti i građana u Hercegovini.

     Nakon posljednjeg teksta po odloženoj sjednici Skupštine opštine Trebinje koji je objavljen u medijima mene je na telefon pozvala izvjesna gospođa Vukičević koja se predstavila kao sekretarica generalnog direktora HET-a Marka Mitrovića. Povišenim tonom i prijetećim glasom upozorila me je da više nikada u životu njeno ime ne uzmem u usta, i da se kanim nje, direktora Marka Mitrovića i Hidroelektrana na Trebišnjici. U kratkom razgovoru optužila me je da sam lopov koji se pretvara da je pošten, i da sam joj ukrao novčanik u kome je bila veća suma novaca i plaćen račun za telefon koji je glasio na njeno ime, na osnovu koga sam mogao, da sam htio, da joj vratim novčanik i novac. Pitao sam je da li je normalna, i zna li sa kim i šta razgovara, i kakve posljedice mogu da imaju njene monstruozne lažne optužbe. Odgovrila mi je da odlično zna, “ sa lažnim novinarom Nebojšom Vukanovićem koji blati njenu firmu i grad”, i upozorila da ću ja brzo da snosim posljedice svog rada, i drsko prekinula razgovor.

    Nakon toga pozvao sam broj telefona sa kojeg sam primio prethodni poziv i javio mi se poznati glas druge sekretarice generalnog direktora HET-a sa koopm sam ranije razgovarao pokušavajući da dobijem odgovor na brojna pitanja vezana za rad HET-a. Rekla mi je da odlično zna za detalje našeg razgovora, i da će me gospođa Vukičević naknadno pozvati na telefon. Poziv nisam dobio, niti se neko javljao na pomenuti broj telefona. Slučaj sam prijavio policiji gdje me je saslušao policijski inspektor Bošković i od radnika Centra javne bezbjednosti Trebinje sam zatražio da se cijeli slučaj detaljno ispita i da se utvrdi da li sam ja gospođi koju ne poznajem, ili nekoj drugoj osobi otuđio novac, novčanik ili neke druge predmete. Očigledno je da su se u HET-u preračunali, i da su lažnim prijetnjama pokušali da me ućutkaju jer već duže vremena javno pišem u kriminalnim radnjama u ovom najbogatijem preduzeću u Hercegovini i Republici Srpskoj koje bi trebalo da bude motor i pokretač razvoja grada i regije.

    Ovo i nije prvi puta da pokušavaju da me zaplaše i ućutkaju kako bi bezbrižno i dalje mogli da rade šta hoće. Iako sam u posljednje dvije godine u nekoliko navrata pismeno zatražio razgovor sa generalnim direktorom HET-a Markom Mitrovićem, on se nikada nije odazvao mom pozivu i odbio je svaki razgovor, a u nekoliko navrta u pisanom Saopštenju odgovorio bi na neka naša postavljena pitanja. Poslije emitovanja mog priloga na BN televiziji o porodici Kokotović, i o četvorici radnika HET-a koji su radili na zatvaraču u selu Pađeni i ostali bez posla poslije dolaska nove uprave sa direktorom Markom Mitrovićem na čelu, HET je uputio pismo mojoj redakciji koje je, u skladu sa pozitivnom praksom i medijskim slobodama u ovoj tv kući i objavljeno u udarnom terminu, centralnoj informativnoj emisiji Monitor. U pomenutom pismu direktor Marko Mitrović oštro ali neargumentovano osudio je moj rad i napade na njihovo preduzeće pitajući se odakle mi pravo da o tome govorim i kažem da HET ima i previše novca.

    Nakon toga HET je podnio i tužbu protiv mene i BN televizije Regulatornoj komisiji za komunikacije Bosne i Hercegovine, ali su spor izgubili jer je utvrđeno da sam potpuno profesionalno i objektivno napravio prilog koji se nije svidio gospodinu Marku Mitroviću. Prije mjesec dana poslao sam Dopis generalnom direktoru HET-a Marku Mitroviću u kome sam tražio razgovor u kome je gospodim Mitrović trebao da mi odgovori na pitanje da li se kao odbornik u Skupštini opštine Trebinje nalazi u sukobu interesa, kako su u HET u posljednje vrijeme zaposleni neki « gospoda odbornici » iz vladajuće koalicije Čučković, Krunić, sin šefa odborničkog kluba SNSD-a dr Dragana Sorajića, bratić načelnika opštine, braća i sestre, kumovi i rođaci narodnih poslanika, odbornika, direktora…., da li je više puta u Skupštini opštine Trebinje odlagano usvajanje Regulacionog plana Južnog gradskog izlaza kako bi se na zemljištu koje je u vlasništvu gospodina Marka Mitrovića dozvolila izgrdanja višespratnica i još neka, izgleda za gospodina Mitrovića, osjetljiva i neugodna pitanja… Pa već ako ne želite meni, onda gospodine Mitroviću, javnosti i građanima odgovorite na pitanja koja Vam sada i javno postavljam.

    Građanima a ne meni objasnite kako ste postali direktor kada ste priznali da ste kršili Zakon i Pravilnik o dodjeli stanova u Industriji alata Trebinje i kada ste pravosnažno osuđeni na godinu dana zatvora uslovno. Njima a ne meni objasnite kako ste postali direktor najbogatije i najvažnije firme u Republici Srpskoj ako ste osuđivani, i ko Vam je dao lažnu potvrdu da niste osuđivani i da se protiv Vas ne vodi krivični postupak. Radnicima svoje bivše firme, Industrije alata objasnite kako ste otkupili kadrovski stan koji ste dobili od firme kada ste već poslije kratkog vremena napustili Industriju alata i postali načelnik Odjeljenja za boračka pitanja, a kasnije i direktor HET-a iako ste prema potpisanom Ugovoru o dodjeli stana morali minimalno deset godina da radite kako bi ste stekli pravo na otkup trosobnog stana od 85 kvadratnih metara u naselju Gorica. Ni poslije mjesec dana nisam dobio odgovor na postavljena pitanja, a sekretarica mi je u više navrata neljubazno i drsko rekla da se direktor Mitrović nalazi na službenom putovanju u inostranstvu, a potom da se do 23. avgusta nalazi na godišnjem odmoru. Davajući sebi previše slobode sekretarica gospodina Mitrovića, kojoj na žalost i ne znam ime, drskim glasom mi je rekla da se manem HET-a i da postoje i druge firme koje treba da zovem. Gospođo, Vi mi draga Gospođo na sreću niste glavni i odgovorni urednik, i ne možete da mi naređujete šta ću i kao da radim.

     Nažalost, ni drugu sekretaricu koja me je optužila da sam lopov, gospođu Vukičević, ne poznajem, ali je ovim putem javno pozivam da kaže kada sam je i gdje opljačkao i zašto je o tome ćutala sve dok nije objavljen niz tekstova i priloga. Neka mi odgovori gdje sam je i kada prozvao i “ uzeo u usta » i ko je nagovorio da me lažno optuži. Koliko sam mogao da saznam, gospođa je bila sekretarica direktorima iz prethodnih vremena i nekih drugih vlasti, pa je ovo možda i bio način da se dokaže kao lojalna, pouzdana i odana sekretarica. Pošto dosadašnji pokušaji i pritisci nisu dali očekivane rezultate u HET-u su izgledala pokušali da me lažno optuže i diskredituju kako bih izgubio autoritet i ugled, i kako bih prestao da pišem o kriminalu, kako u HET-u, tako i u ostalim javnim institucijama i ustanovama. Ja sam svjestan da me ne vole direktori, političari, sudije, tužioci i druge “važne i ugledne” ličnosti koje su svojim poštenim radom doveli naše društvo u trenutnu situaciju i na poslednje mjesto u Evropi iza Albanije, Moldavije…

    To što radi sadašnja vlast, radile su i prethodne, a ja ću da učinim sve da bar naredne ostvare neki vidljivi napredak i iskorak naprijed, a ne da ovu jadnu zemlju čuda i dalje vode u potpunu propast i izolaciju. Ja ne pišem i govorim o stvarima koje svi mi vidimo oko nas kako bih ocrnio i ojadio naš nekada lijepi grad, već želim da nešto pokrenem i uradim kako bi smo izašli iz živog blata u kome živimo decenijama. Moćnici, napokon shvatite da postoje i oni ljudi koje nikako ne možete da kupite i ucijenite, koje nikada niko nije gurao, podržavao i davao im radno mjesto, novac, automobile i druge usluge. Ja nikada nikoga nizašta nisam molio i nikada me niko nigdje nije pomogao i zato sada mogu da pišem i radim šta hoću, jer ne možete nikako da me ucijenite. Nađite Pošteni i Pravedni bar jednog čovjeka bilo gdje da se on nalazi kome sam ukrao, posudio ili ostao dužan jednu marku, i ja ću odmah da spalim i pojedem sve što sam napisao i snimio, i usta ću da zašijem do kraja života da ne progovorim. Sigurno je da me ni Vi ni ostali nezadovoljnici mojim radom nećete preplašiti, i da ću, ako mi Bog da zdravlja, i dalje javno, otvoreno i objektivno pisati o kriminalu i nepravdama u ovom bolesnom društvu i da ću pokušati da koliko-toliko ispravim krivu Drinu. Siguran sam da ćemo mi, koji smo uporni kao Nijemci, u tome i da uspijemo. Na Vašu žalost. Nebojša Vukanović