Kritikujte moćnike ali ne treba dirati ničiji privatni život

Posle 5 i više godina i dalje su aktuelni tekstovi koje sam pisao, kao i pismo koje sam uputio patrijarhu, Sinodu i Saboru, svim vladika Srpske pravoslavne crkve, pa se dijelovi i danas citiraju u srbijanskoj štampi, a jedino mi je žao što sam tada bio usamljen, što  niko nije smio niti želio da reaguje već sam u Hercegovini sam kritikovao otuđenog vladiku koji je nedoličnim ponašanjem urušavao ugled Crkve. Danas me je Vojislav Šešelj ponovo citirao na Hepi televiziji, čitao tekstove, pisma i dokumente napisane i objavljene prije više godina kako bi diskreditovao Grigorija, što je izazvalo puno pažnje i reakcija u Hercegovini.  Slobodno svako može da prenosi tekstove i video priloge ali je problem kada se ulazi u privatni život i napadaju niskim udarcima ljudi, a posebno kad se govori o pokojnim. Poznat je moj odnos prema svim akterima ove priče i šta ja mislim o njima, al je čudno kako sada Vučić i njemu bliski ljudi mene citiraju kad napadaju Grigorija a sa druge strane Grigorije me citira kad govori o Vučiću i vlastima u Srbiji. Nevjerovatno.

Nikada nisam ulazio u bilo čiji privatni život, i ne želim biti ničiji advokat, ali jako je ružno što je Šešelj danas govorio o Nataši Miljanović Zubac, novinari RTRS-a i nekih portala,  vjerujem da nije tačno što je istaknuto u emisiji. Tačno da je Nataša napadala mnoge i da je pravila probleme drugima, služeći vlastima u Trebinju, da nije puno vodila računa kakve su posledice njenog rada, ali to nikom ne daje za pravo da ulazi u njen privatni život, a posebno ne da spominje njenog pokojnog muža, koji je bio dobar čovjek, pokoj mu duši, i koji je tragično nastradao, jer to sigurno nanosi patnju njegovoj djeci i porodici.

Znam da je većina novinara u Trebinju, ili onih koji sebe tako zovu, izdala profesiju, da su postali sluge moćnika i političara na vlasti, da pokušavaju unovčiti sebe i dobiti šaku dolara za naručen tekst ili video prilog, ali uprkos tome ne želim da ih puno napadam i pokušavam da ih donekle razumijem jer bijednim platama i skromnim sinekurama pokušavaju prehraniti svoje porodice u teškim vremenima. Nevjerovatno je da više prostora dobijam u dubrovačkoj nego u trebinjskoj štampi, da me ulizice lažno napadaju a ne daju prostora da odgovorim i da se branim, iako sam dobio legitimitet i podršku naroda, što pokazuju rezultati izbora.  Sramno je da uz sve to sebe neki još nazivaju profesionalcima, poput Bojana Nosovića, Vesne Duke ili Hadži Đorđa Bjelakovića, ali neka im to služi na čast. Ipak ne treba dirati privatni život i tuđe porodice, jer je to nečasno i bez potrebe se nedužnim ljudima nanosi velika bol i patnja.

Opširnije u video prilogu iz Novog Sada…