Da je svakoj vlasti prepodobni Grigorije dobro uzdrman, i da se po prvi put ozbiljno zabrinuo za svoj položaj i status, govori i velika predstava koju priprema u Beogradu. Preko mostarskog popa Krulja i svojih bliskih saradnika, Grigorije je uputio pisma svim Udruženjima Hercegovaca u Beogradu i uglednim Hercegovcima sa pozivom da dođu na svečanost koju on organizuje povodom uručenja nagrade „Kočićevo pero“ koju je nedavno dobio. Između ostalog u „pozivnici“ se navodi da Grigorije nakon svečanosti organizuje koktel, te da bi trebalo doći što više ljudi jer nagrada „Kočićevo pero“ nije njegova već svih Hercegovaca!?
Grigorije osjeća da su mu nakon niza velikih skandala i događaja ugled i položaj u Crkvi i društvu poljuljani, pa velikom predstavom želi da se povrati. Majstor manipulacije namjerava da na svojoj manifestaciji okupi što više ljudi kako bi poslao poruku da je i dalje jako ugledan, snažan i moćan. Grigorije panično pokušava da privoli nekog od vladika da dođu na njegovu ceremoniju, ali mu to teško ide od ruke jer ga uticajni crkveni velikodostojnici, kao i vodeći funkcioneri u Srbiji, već duže vremena otvoreno bojkotuju. Vjerujem da će se pozivu odazvati stari Grigorijevi drugari Boris Tadić, Dragan Đilas, Vuk Jeremić, ukoliko ih nije po starom običaju odbacio čim su izgubili vlast i moć.
Ne želim da ulazim u kvalitet Grigorijevog pera i pisanja, ali dovoljno je pogledati ko je sve dobio nagradu „Kočićevo pero“ pa da svakom bude jasno o čemu se radi. Između ostalog nagradu su dobili za širu javnost potpuni anonimusi poput Mirsada Bećirbašića iz Sarajeva za knjigu „Veseli časovi“, Damir Karakaš iz Zagreba za knjigu „Sjećanja iz šume“, Vladislav Bajac za djelo „Hamam Balkanija“, pisac Dževad Karahasan za djelo „Kuća za umorne“, hrvatski pisac Ante Tomić za roman „Punoglavci“ Mojca Kumedrej, književnica iz Slovenije za djelo „Tamna materija“, hrvatski pisac Ivica Đikić za knjigu „Ponavljanje“… Nije mi jasno zbog čega jedan srpski vladika i duhovnik treba da bude ponosan na činjenicu da se nalazi u ovakvom društvu?
Nikola Vukolić, predsjednik Zadužbine Petar Kočić Banjaluka – Beograd, čak četiri puta u toku godine dijeli nagradu Kočićevo pero, pa zbog hiperprodukcije nagrade u proteklih 20 godina gotovo da nema osobe koja je nešto napisala i objavila a da mu Vukelić nije dodijelio nagradu i plaketu. Nažalost ovakvim ponašanjem nanosi se velika šteta Petru Kočiću, jer njegovo stradanje i životno djelo nije zaslužilo da se sa njim šprdaju i da ga zloupotrebljavaju dokone ličnosti.
Grigorije je mag manipulacije, i čim je sa Vukelićem dogovorio nagradu odmah se dao na organizaciju velike predstave u Beogradu, te angažovao brojne novinare da širom regiona pronesu radosnu vijest da je prvi hercegovački biskup, biznismen, ugostitelj, orator i vinar postao i ugledni nagrađeni književnik. Koliko daleko ide u svojoj samopromociji govori i činjenica da su na Svetog Nikolu mališanima u Trebinju uz paketiće dijeljene i knjige „Preko praga“ za koju je Grigorije dobio „Kočićevo pero“!? Više je nego jasno da se na ovaj način, kao i dijeljenjem falsifikovanih pjesmarica lažnog Lukinog pjesnika cijele Zagore Rajka Tanasijevića, mališanima čiji roditelji rade u HET-u, grubo zloupotrebljavaju djeca.
Iskreno se nadam da će Grigorije odustati od pompenznih ceremonija u Beogradu kada shvati da je njegova predstava unaprijed razotkrivena, i da bi samo mogao našteti svom, ali i ugledu Hercegovaca u Beogradu, ako organizuje veliku predstavu i skup zbog jedne vukelićeve jabuke, koja najčešće završi u publici.
Nebojša Vukanović
