palpal

Kapitulacija za jedan dan

neredi-gradska-uprava3.jpg

Kapitulacija za jedan dan

Zemlja čuda nije odolila prvom većem iskušenju, i kapitulirala je za dan pred protestima veće grupe nezadovoljnih građana, i manje grupe huligana. Bez ispaljenog metka krhke i korumpirane institucije su nestale u plamenu, a pored centralnog organa, Predsjedništva naše otadžbine, planulo je i pet kantonalnih Vlada, gradske i kantonalne skupštine, sjedišta korumpiranih partija….
Protesti nezadovoljnih građana su svakako opravdani, i prava je šteta što se oni nisu dogodili mnogo ranije i što nisu bili masovniji. Ćutanje i trpljenje obespravljenog, opljačkanog i poniženog naroda priuzrokovalo je da domaći korumpirani političari iz godinu u godinu budu još više beskrupulozni, bahati i osioni. Oteli su toliko mnogo novaca, i toliko su svojih ljudi ubacili i postavili u sve zarobljene institucije ove države da su se smatzrali nedodirljivim, i da su mislili da mogu krasti do besvjesti jer nikada neće biti pozvani na odgovornost. Jedino na šta oni još reaguju je strah, i zato je bilo jako važno da se narod napokon probudi, izađe na ulice i pokaže svoje nezadovoljstvo prema svim korumpiranim partijama, političarima i sistemu u kojem živimo.

Nažalost bijeda, siromaštvo i ogromno nezadovoljstvo većine ljudi koji su izašli na ulice sa pravednim zahtjevima tražeći promjene, iskoristila je manja grupa vandala i huligana da pljačkanjem, paljenjem i uništavanjem imovine stvari okrene u potpuno drugom smjeru. Ružne slike zapaljenih objekata, institucija i vrijednih dokumenata zasjenile su događaj i u drugi plan stavili priču o korupciji, kriminalu i nepotizmu. Sa vrlo malo pouzdanih informacija teško je zaključiti šta se iza brda valja, ali je sasvim sigurno da vandalizam nije spontan, i da istovremeno paljenje dvadesetak objekata i institucija u pet velikih centara nije slučajnost.

Maskirane mladiće sa stisnutom pesnicom mogli smo ranije u mnogo navrata vidjeti na ulicama Beograda, Kaira, Alepa, Kijeva, i vrlo je vjerovatno da i dešavanja u Federaciji BiH sa njima imaju bar nešto zajedničko. Još od Cicerona koji je preokrenuo masu okupljenih Rimljana nakon atentata na Cezara, mnogi stručnjaci su proučavali psihologiju mase kako bi utvrdili zbog čega se ljudi u većim grupama ponašaju čudno i nekontrolisano i zbog čega je grupama ponekad lako manipulisati. Ko je i zašto organizovao proteste, i da li su pojedinci vandalskim ponašanem izmanipulisali ogromnu masu gladnih pokazaće istorija i neki naredni događaji.

Postavlja se pitanje šta je cilj protesta? Da li neko želi da nasilnim putem dođe na vlast, da li neko želi ustavna preuređenja i ukidanje kantona? Zašto su građani bijes iskalili na kantonalnim institucijama, a ne na krovnom Savjetu ministara, Parlamentu BiH gdje su prošle godine organizovani protesti zbog matičnih brojeva? Da li to neko želi da se izvrši pritisak na potpuno preuređenje nepostojeće države koja je kapitulirala pred manjom grupom huligana, a da njeni lideri toga nisu ni svjesni? Da li su neke stranke željele da ubacivanjem svojim aktivista preusmjere narodno nezadovoljstvo u svoju korist? Za odbranu i desetak raznih policijskih agencija godišnje se izdvaja i do milijarde maraka, a nebranjene institucije u plamenu govor da su novci uzalud bačeni.
Posebno je tragikomično ponašanje ministra bezbjednosti BiH Fahrudina Radončića koji umjesto da podnese ostavku iz moralnih razloga jer država ne funkcioniše i policija ne radi svoj posao i ne štiti građane i najvažnije institucije, on politikantski skuplja poene i podržava učesnike protesta jer se navodno zalaže za odluču borbu protiv kriminala i korupcije. Radončić se zbog protesta nije sastao sa direktorom američkog FBI-a, ali je u gostovanju na Face TV oštro kritikovao bogate političare na vlasti nazivajući ih pogrdnim imenima, kao da je on siromah koji nikada nije bio na vlasti, i govorio o njihovim zloupotrebama. Postavlja se pitanje zbog čega on kao ministar bezbjednosti i SIPA koja mu je podređena nisu do sada uhapsili korumpirane političare i tako skinuli sa sebe teret odgovornosti da ništa ne rade u borbi protiv kriminala i korupcije?

U Republici Srpskoj nije bilo većih protesta, jer očito da u ovom trenutku neko za to nije imao interesa, ali je sigurno da nezadovoljstvo građana nije ništa manje negi u Federaciji, i da je dovoljna samo iskra pa da bukne nekontrolisani požar. Premijerka svojim neumjerenim izjavama provocira javnost, ali zato veliki šef pametno ćuti i pomno gleda razvoj situacije. Možda će vlasti u Republici Srpskoj kad prođu dešavanja likovati kako smo mi stabilniji, uređeniji, bogatiji i bolji, i kako je naš narod zadovoljan i ćuti, ali bi se to vrlo brzo pretvorilo u Pirovu pobjeda.
Drhtav glas i veliki strah u očima Zlatka Lagumdžije, ali i ostalih uplašenih političara koji su se negdje saktili i nisu imali hrabrosti ni da se pojave u javnosti govori da su ovi protesti ipak dali određeni rezultat, i da će bar neko vrijeme beskrupulozni političari ipak biti obazriviji i pristojniji.
Protesti i svaki pritisak na neodgovorne političare je dobar jer će im pomoći da se probude i vide stvarnost oko sebe, ali divljanjem, paljenjem i uništavanjem državne ili privatne imovine se ništa neće postići. Iskustva mnogih država govore da nasilje i revolucije nisu donijele ništa dobro narodima i društvima koji su se dizali na noge, i da se stvari moraju mijenjati legalnim putem, pronalaženjem i postavljanjem odgovornih i poštenih ljudi na važna mjesta, pozitivnom kadrovskom selekcijom i jačanjem institucija koje trebaju napokon početi da rade svoj posao.

Nebojša Vukanović