Kakva drzava i drzavnici, takav i narod

sruseni stub.jpg

Kakva država i državnici takav i narod

U selu Volijac pored Trebinja nepoznate osobe poskidale su metalne prečkice, tzv „dijagonale“ sa niskonaponskih stubova, što je prouzrokovalo rušenje stuba i dalekovodne mreže. Slične stvari nedavno su se dogodile i u blizini brane „Gorica“, u Popovom polju, a Elektrohercegovini pričinjeno je više od 100 000 maraka štete.
Skidajući metalne dijagonale sitni kriminalci mogu da zarade najviše 50 maraka, a jedan stub sa postavljanjem košta oko 50 000. U Elektro-hercegovini su pokušali da postavljanjem novih navoja i pojačanom kontrolom spriječe krađe, ali napori nisu urodili plodom. „Počeli smo stavljati navoje koji nemaju glave i ne mogu se ošarafiti sa stuba, ali lopovi dolaze sa malim pokretnim sjekačima i na licu mjesta sijeku lim. Pokušavamo na razne načine da zaštitimo imovinu, ali su lopovi često jedan korak ispred nas. Mi pokrivamo veliku i rijetko naseljenu teritoriju i nismo u mogućnosti da platimo stražara koji bi čuvao svaki stub, dalekovod i trafostanicu. Nadamo se da će nam država pomoći jer je šteta ogromna“ ističe Miroslav Čihorić, rukovodilac trebinjske Radne jedinice Elektro-hercegovine.
Nakon poslednjeg kvara naselje Ivanica i veći broj sela u Trebinjskoj šumi ostalo je duže vremena bez struje, a pitanje je da li će biti uništena zimnica i meso u zamrzivačima i kolika će šteta biti pričinjena. Lopovi se ne obaziru, i za tridesetak maraka lične koristi spremni su da drugima nanesu i nekoliko stotina hiljada maraka štete. Ovaj, kao i nedavni slučaj kada su nepoznata lica bezobzirno prolila i uništila 14 000 litara vina uglednom trebinjskom vinaru Stevu Popovcu i mnogi drugi primjeri pokazuju koliko je društvo moralno posrnulo.
Kolektivni duh gotovo da ne postoji, a kao hijene i predatori u pustinjama, za trivijalne lične potrebe spremni smo uništiti sve oko sebe i drugima nanesemo veliko zlo. Postali smo samoživi, otuđeni, pohlepni…
Mnogi će reći da je to posljedica teške ekonomske situacije, velike krize, siromaštva… Ja ipak mislim da su uzroci mnogo dublji, i da je uzrok svih problema sveopšta anarhija i bezvlašće u cijeloj državi. Oni koji su na čelu države ponašaju se slično sitnim lopovima iz Trebinja, samo oni nose maske i rukavice pa se i ne primijete na prvi pogled. Naši državnici i političari spremni su uništiti narod i državu zarad sitnih ličnih interesa, a dokaza za to je mnogo. Političari su u privatizaciji svjesno pokrali i uništili kompletnu privredu, i društvu nanijeli mnogo veću štetu od pada dalekovoda, a da nijedan njihov prijatelj i tajkun nije pozvan na odgovornost jer je desetine hiljada radnika ostalo bez posla.U ne tako davnoj prošlosti mnogi „državnici“ bili su spremni na razne „reforme“ i pristajali su na ucjene visokog predstavnika i međunarodnih uticajnih krugova kako bi zaštitili svoje funkcije, bogatstvo i brojne privilegije. Umjesto da grade i jačaju državu, naši političari rasprodaju prirodna bogatstva, uzimaju kredite i vode nas u ropstvo, na sumnjiv način daju koncesije strancima kao da se radi o njihovoj očevini.
Dok većina građana gladuje i gleda kako će da preživi, oni prave luksuzne zgrade od 200 000 000 maraka, voze skupa vozila, deponuju novce u Švajcarskoj, Kipru i Njemačkoj, kupuju raskošne vile po Španiji, Kipru, Beogradu, Austriji… E upravo oni, koji su građanima dali primjer kako se otima, krade i uništava, su najveći krivci što je oboren dalekovod u Povovom polju i Volujcu, što je vinaru proliveno vino, i što se prodavnice u Trebinju zaključavaju sa prvim mrakom kako bi se zaštitile od maskiranih razbojnika. Narod se uvijek ugledao na svoje vođe, i zato ne treba da nas čudi što je sve više sitnih lopova i razbojnika na ulicama.
Dok je pokojni kralj Petar Karađorđević zajedno sa vojnicima jeo sa istog kazana i na starom konju prešao preko Albanije u Grčku, nijedan Srbin nije upao u tuđi grčki maslinjak i vinograd kako bi se nahranio i preživio. Na hiljade naših predaka je ponosno umrlo od gladi, ali nas nisu osramotili. Nije im bilo puno teško da budu dostojanstveni jer su samo gledali u skromnog Čika Peru, kako su od milošte zvali kralja Petra, koji je na izdahnuo na Oplencu u starom bolničkom krevetu u zakrpljenim vunenim čarapama. Tek kada ponovo budemo imali takvog vođu, koji će da da ličnim primjer narodu da ga slijedi, možemo očekivati da nestanu i sitni lopovi i prestupnici sa ulica.

Nebojša Vukanović