Hiperprodukcija raznoraznih ordenja, gramata, raznih počasti i nagrada, učestalo odlikovanje i darivanje korumpiranih političara od strane sličnih vladika, prešlo je sve granice. Gotovo da nema političara na vlasti a da ga vladike i sveštenici nisu zakitile nekim ordenom, a što je na većoj funkciji, od naroda i države oteo više para, to je veći orden i značajnija istorijska ličnost na njemu. Sve podsjeća na indulgencije i srednjovjekovni oprost grijehova za novac kod katolika, a to nije dobro.
Zahvaljujući budžetskim novcima i izdvajanju narodnih para na račun Crkve i vladika, pojedini političari nedostojni pominjanja njihovog imena, koji su uništili, razorili i opljačkali narod i državu, imaju više ordenja od maršala Žukova i solunskih dobrovoljaca koji su prošli sve bojeve i ratišta. Tako je nakon predsjednika, serije predsjednika i direktora, juče orden dodijeljen i ministru policije Republike Srpske Draganu Lukaču, a u obrazloženju se ne kaže da li je odlikovan zbog propusta i trapavih istraga, amnestiranja kriminalca, lopova ili neriješena ubistva i opštu anarhiju koja vlada u društvu!? Teško je pobrojati sva ordenja i gramate koja su dobili Dodik, Vučić, Siniša Mali, JULovac Vulin, Šešelj, Velja Ilić, pa čak i moralne nakaze poput Dragana J. Vučičevića, urednika Informera. Nedostojne vladike, željne novca i dodvoravanja vlastima, kićenjem i odlikovanjem nedostojnih sami su ponizile i osramotile naše istinske velikane iz prošlosti, a kad vrijeme prođe, padnu maske i vlasti, ostaće velika sramota koje će se mnogi stidjeti.
Ovakvo sramno i nedolično ponašanje pojedinih vladika i sveštenika, koji su se pretvorili u obične trgovce koji za sinekuru odlikuju nedostojne i korumpirane, veoma je štetno i pogubno, prije svega za Crkvu, jer je u značajnoj mjeri srozalo njen ugled među narodom i vjernicima. Prosto je nevjerovatno kome se sve ordenja daju jer među „zaslužnim“ i odlikovanim ima i presuđenih kriminalca, lica sa potjernice, te mnogo bivših boljševika i komunista krivavih ruku koji su progonili i zatvarali Crkve, a onda se nakon pada komunizma naprasno pretvorili u velike instant vjernike koji odlaze u Crkvu, ne da bi se molili Bogu i tražili oprost grijehova, već da se slikaju i manipulišu narodom.
Moralno posrnuće dostiže vrhunac, i pitanje je može li se niže pasti, jer smo kao narod i društvo dotakli samo dno dna. Umjesto da vladike, koje su se zavjetovale na skromnost i odricanje, budu uzoru i moralne vertikale društva, mnogi od njih su se nažalost pretvorili u srebroljupce i trgovce. Spasa nam nema, propasti nećemo, ali mnogo više od hljeba potrebna nam je moralna katarza, obnova i povratak istinskim vrijednostima, jer samo na taj način možemo opstati i preteći ova teška vremena i velika iskušenja.
Nebojša Vukanović
