Kako su Hakija i dva Hrvata završili u jami Pandurica

Ovi prostori ispunjeni su tragičnim pričama o masovnom stradanju naroda i užasnim zločinima monstruma nad nedužnim, nejači i civilima. Ipak i u najtežim vremenima, kada monstrumi, bagra i ološ ispliva na površinu, uzme vlast i okrvavi ruke, nađu se časni pojedinci spremni na žrtvu, koji svojim primjerom i stradanjem spase obraz svog naroda.

U ljeto krvave 1941. godine ustaške horde Crne Legije zloglasnog Jure Francetića započele su krvavi pir u Hercegovini sa ciljem da pobiju i u jame pobacaju sve Srbe, a među prvim žrtvama u Ljubinju bio je pravoslavni sveštenik Božidar Šarenac, koji je novembra 2018. godine stao pred komite iz Crne Gore koji su željeli da se osvete Hrvatima i Bošnjacima jer su bili u Austro-Ugarskoj vojsci, i tako spasio svoje sugrađane osvete i stradanja. Ipak nisu svi Hrvati i muslimani podržavali ustaše 1941. godine, što pokazuje primjer Hakije Šarića, i dvojice Hrvata, Nikole Perušine i Nikole Zokovića, koji su pokušali da odbrane svoje komšije pa su završili u jami Pandurica skupa sa 35 srpskih seljaka iz Ljubinja.

Pogledajte video prilog i zanimljivu priču o ljudima i monstrumima, čojstvu, časti i ljudskost  u teškim vremenima, iz koje ni svi trebali da izvučemo pouke kako se stradanje na ovim prostorima više nikada ne bi ponovilo..