Kako postajemo digitalna rupa na globalnoj mapi

Nije u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini u cjelini ništa novo da životna ekonomska pitanja i dalji razvoj nisu, i za dugo vremena vjerovatno neće ni biti u fokusuć ovakve vlasti. Javnosti u Republici Srpskoj se već dugi niz godina, na našu žalost, veoma uspješno podmeću irelevatna pitanja podvučena kroz lažni odbranu nacionalnih interesa, dok istovremeno ono što su primarni nacionalni interesi Srpskog naroda u BiH ostaju po strani. Ovih dana smo svjedoci, kao posljednji primjer toga, problem unošenja i iznošenja zastave iz kabineta aktuelnog predsjednika Predsjedništva BiH kao pitanje svih pitanja opstanka Republike Srpske i Srba u BiH, kao da taj isti narod nije postojao i opstajao kroz vijekove ovdje i prije nego se veliki Baja dosjetio da bi baš ta zastava mogla biti prva linija odbrane.
U tom kontekstu, prećutao nam je podatak, kojim se odavno koriste kompanije, da u svakom mandatu vlasti velikog Baje, broj stanovnika Republike Srpske, dominatno pripadnika srpskog etničkog korpusa, se smanji za otprilike 100 000.

Naravno, dobar dio tih ljudi je zadržao lične karte, ali stvarni odlaze prema Srbiji, ali i Sloveniji, Austriji i drugim državama EU, tražeći šansu za normalan život sebi i svojim porodicama, pristojnu priliku za posao i zaradu, prilagođen sistem obrazovanja, efikasan zdravstveni sektor, ekonomski prostor kojim ne divlja korupcija, ali i u konačnom stepen sigurnosti, pošto smo se uvjerili da je pravna država nesposobna da riješi i krivična djela napada na novinare ili čak ubistava građana.
Kako je društvo jedan kompleksan sistem spojenih posuda, posledice moraju imati svoje uzroke, a uzrok svih nedaća koje su snašle ove prostore leži u ekonomskoj neuspješnosti ali jednako toliko i u činjenici da se na unaprijeđenju ništa ne radi. Očigledno je, da postoje određene interesne grupe, kojima ova situacija savršeno odgovara, a na ruku im ide i prilična pasivnost šire populacije umorne od borbe posljednih decenija za one stvari i ideje koje su ostatku civilizovanog svijeta odavno postale normalne. Odavno je bilo lakše otići nego beskonačno dugo ponavljati isto. Šansa da se ekonomska situacija u Republici Srpskoj popravi je svakako i napredak sektora informaciono-komunikacionih tehnologija, podsticanje preduzetništva mladih i prilično lako dohvatanje globalnih tržišta. Ova industrijska grana je idealna za ove prostore jer ne zahtjeva velika ulaganja u finansijskom smislu a praktično glavni resurs koji je potreban za njen procvat već imamo: to su mladi i sposobni ljudi željni znanja i dokazivanja u ovoj zemlji i izvan nje. Da bi se kreirano afirmativan ekosistem za razvij IKT sektora neophodno je stvoriti zakonski i regulativni okvir neophodan za ulazak u Digitalnu transformaciju društva i poslovnih procesa, što bi onda svakako podstaklo javni i realni sektor da traže moderna rješenja i postanu prvo i osnovno tržište domaćim KIT kompanijama. Naravno, ulaganja i troškovi za domaću privredu su samo jedna od sjajnih investicija obzirom da nije teško pokazati brzinu povrata te investicije podizanjem stepena efikasnosti i ubrzavanja procesa. Ali riječ digitalan kao da je postala tabu tema u državnih institucijama koje bi trebala da budu glavni zagovornik 4. industrijske revolucije i prelaska u jedan novi poslovni ambijent.

Kao što to uvijek bude, „ko o čemu, …“ nedavno se po pitanju digitalizacije TV emitovanja u BiH oglasio i „priznati stručnjak“ za tu oblast aktuelni direktor RTRS Draško Milinović, prozivajući sve druge aktere ovog procesa i nazivajuči ih neznalicama i nesposbnjakovićima. Naravno, ne trebamo ni reći da dotični vjervatno ni sam nije najsigurniji šta riječ „digitalno“ znači niti koje prednosti će imati njegova RTRS od istog, ali eto vjerovaćemo da mu je to neko rekao da treba i da je dobro i da ga u to ne moramo dalje ubjeđivati. Iako im je oprema, mada možda i nelegalno, poklonjena još prije dosta vremena, zakonski i regulativni okvir za uspostavu Multipleksa-A i Multipleksa-B za Javne servise u BiH stvoren još 2011.godine, RTRS i njihova bratija iz BHRT i FRTV nisu uradili ništa da građanima omoguće bilo kakav kvalitet. Naravno, najglasniju su u stalnom traženju novog izvora finansiranja, jahanja po budžetskim sredstvima i proganjaju građana za plaćanje RTV pretplate, ali pri tome ne nudeći ništa novo i kvalitetno zbog čega bi bilo ko imao neki motiv da im zaista i pomogne. RTRS se još uz sve medijsko prorežimsko divljanje koje nam nudi godinama unazad, sada odlučila za proaktivno destruktivno djelovanje, pa su njeni predstavnici odlučili da bojkotuju sjednice Odbora Javnog RTV servisa BiH onemogućavajući nastavak procesa digitalizacije, odnosno nabavke opreme, njene instalacije i puštanja u rad u neko skorije vrijeme. Obrazloženje nemamo, osim par generalizovanih izjava, ali prema nezvaničnom, izbor proizvođača opreme nije se svidio određenim „stručnjacima iz sjenke“ u RTRS pošto neki od njegovih „miljenika“ nisu dobili podršku pa je odlučio da iza sebe ostavi potop lujevskog tipa. Ako ne mogu ja neće niko. Posebno im je mučno bilo slušati da postoje incijative u nadleženom Ministarstvu komunikacija i transporta BiH i Regulatorne agencije za komunikacije, da postoji mogućnost da ih se izbaci iz procesa i onemogući dalje ucjene prebacivanjem tereta na komercijalne RTV stanice koje su zasigurno daleko zainteresovanije za proces digitalizacije i nemaju tu slobodu bahatosti trošenja javnog novca u nedogled. Nedvosmisleno je to potvrdio u TV izjavi prije par dana i šef Kabineta generalnog direktora RAK BiH, da neće biti dozvoljeno da se proces zaustavi zbog partikularnih interesa određenih grupa moćnika u javnom sektoru televizijskog emitovanja. Kako se radi o ekspertu sa međunarodnim referencama, biće da je logično da ipak to mišljenje prije uzmemo u obzir spram neargumentovanog stava lokalnog medijskog kabadahije Draška Milinovića.

Milinovićeva izjava se poklopila u blizu sa odlukom Savjeta ministara da ne prihvati prijedlog odluke o dođeli licence za 4. generaciju mobilne telefonije, 4G odnosno LTE sistema, odgađajući istu za neka druga vremena. Iako je BiH već dobrih 2 godine poslednja država u Evropi bez 4G signala koji nije toliko važan običnim korisnicima mobilne mreže, ali je ključan kao katalizator razvoja jednog novog tržišta u oblasti telekomunikacije koje nazivamo mašinskim komunikacijama. To tržište treba da kreira neke nove i pametne servise koji se uklapaju u globalne strategije Pametnih gradova, Pametnih elektroenergetskih mreža koje uključuju „zelene“ obnovljive izvore energije i druge izvore energije koji su ekološki prihvatljiviji… Osim što će ovi servisi odnosno tržište omogući razvoj domaćih rješenja i pojavu novih radnih mjesta podstičući preduzetništvo i proaktivnost mlađih generacija, sve što bude ostvareno od ovih servisa poboljšaće i kvalitet života građana, makar oni toga sada ne bili svjesni niti to naglas tražili.


Nažalost, naši ljudi već dugo su zadovoljni „da ne puca i neka ima struje“ pa im zagađenje vazduha ne znači ništa, čekamo javni prevoz po pola sata koji kasni, kontejneri za smeće su nam puni i ne prazne se danima, ali eto Bože moj „ne puca“ i dobro je. Krajnje je vrijeme da se podigne ambicija običnim ljudima da ne prihvate sve nabrojano kao normalno za državu u 21.vijeku, jer se za to i takvu budućnost ni sebi ni svoj djeci nisu borili.
Republika Srpska mora da živi, ne da životari, njeni stanovnici treba da misle gđe će ići na odmor sa porodicom, a ne kako će preklopiti ovaj mjesec „od prvog do prvog“. Ništa ispod toga ne može se, veliki Bajo, nazvati uspjehom. Nije ova vlast Republika, nije ju je ni stvorila niti će sa njenim odlaskom nestati, a otići ćete jer drugačije ne može. Republiku su stvorili ljudi, obični građani, radnici, seljaci, koji su je odbranili vjerujući da time stvaraju temelj slobode i prosperiteta, žrtvujući svoj komfor da bi ga imala njihova djeca. Republika nije stvorena da bude ekosistem i podijum za politički nastup i divljanje neke grupe nadobudnih likova iz Laktaša i okoline. Republika Srpska može nestati samo ako je od nje ruke dignu njeni građani, ako je napuste oni i njihova djeca razočarani u sistem i neprestanu neizvjesnost. A to nećemo dozvoliti, bićemo i digitalni i prosperitetni, samo će ovi morati da odu da dođu neki bolji ljudi, i neki stariji i mudriji ali i neki mlađi ambiciozni i dokazano uspješni.