Kako je Londonski đak postao borac za pravnu državu

Da postoji nagrada za licemjera godine, ona bi sasvim izvjesno završila u rukama ministra energretike i predsjednika SPRS Petra Đokića, koji ovih dana zatrpava društvene mreže plaćenim reklamama u kojima stoji da se socijalisti i Đokić „bore za pravnu državu“. Ukoliko Đokić i njegovi socijalisti uspiju u svojoj borbi, pravda i pravna država bi za Đokića i njegove socijaliste značila jedino dugogodišnji boravak na robiji, s obzirom na „postignuća“ u dosadašnjem radu i borbi.

Bez obzira da li se radilo o potpunoj odsječenosti od realnog svijeta, licemjerstvu ili lošoj marketinškoj procjeni, Đokić je prizivanjem pravne države još jednom prevazišao sam sebe, na isti način kao kada je tokom predizborne kampanje izvodio „striptiz“ odvezivanjem kravate, sukanjem rukava i pozivanjem na „udarnički rad“ nakon više decenija provedenih u vlasti, gdje je sa crvenim pobratimima pustošio budžetu Republike Srpske.

Novu godinu Đokić je započeo prizivanjem pravne države, a istovremeno protiv njega je podignuta krivična prijava zbog brojnih zloupotreba, štetnih ugovora i pronevjera, jer je Dodik počeo da sumnja u nevjernog Petra. Ima li većeg čuda i licemjerstva da se za pravnu državu u Republici Srpskoj bori se čovjek koji je izmislio da je završio Ekonomski fakultet u Beogradu, koji je uhvaćen u laži i potom od čuvenog  beogradskog popečitelja i prosvetitelja   Miće Megatrenda na brzinu i panici kupio „diplomu“ nepostojećeg „fakulteta“ u Londonu, zbog čega će ostati upamćen kao „londonski đak“ koji ne zna ni riječ engleskog. Teško je prognozirati da li će Petar Đokić ostati bolje upamćen kao londonski đak, ili kao ministar rada koji je u ministarstvu radio na ‚‚crno“, podizao bruto platu ili kao kolektivna sramota svih građana i institucija Republike Srpske koji su dozvolili da im se desi jedna ovakva opskurna pojava. Iako ne zna engleski i nema fakultet, to Đokića nije spriječilo da kao ministar energetike u Vladi Republike Srpske zaključi niz štetnih ugovora za Republiku Srpsku, a u tom ga nije zaustavilo ni Pravobranilaštvo Republike Srpske svojim negativnim mišljenjima na koncesije od kojih se već godinama finansira porodična imperija Đokić.
Zbog koncesija je konačno privukao pažnju Republičkog tužilaštva, koje je završili istragu zbog izmjena Pravilnika o koncesijama, koji je Đokić mijenjao u skladu sa potrebama njegovih „mušterija“ – koncesionara, a čime je Republici Srpskoj nanesena višemilionska šteta. To je bio slučaj sa Stanarima, solarnom elektranom Vuka Hamovića, kupovinom HE Bistrica, stomilionskim povećanjem ugovora za HE Dabar kao i sa davanjem koncesije za VE Grebak bez saglasnosti institucija Srpske, i to investitorima koji su građanski rat proveli u ekstremnim neprijateljskim jedinicama.


Šteta koju je ministar Đokić izazvao dijeljenjem koncesija za male hidroelektrane i uništavanjem slivova malih rijeka tek treba da se procijeni, ali sudeći po činjenici da je jednu od koncesija dobio i vozač Petra Đokića, tužilaštvo  imati pune ruke posla.

Aktuelni predsjednik Vlade Radovan Nejaki Višković već je jednom pokušao da ga smijeni, ali je Đokić preživio na funkciji ministra iz razloga što se Radovan Nejaki u Vladi ne pita apsolutno ništa. Na isti način Đokić je politički preživio i tajnu saradnju sa vodećim bošnjačkim političarima vezano za osporavanje izgradnje Buk Bijele. Kada se svemu ovom doda i afera Papović, gdje u falsifikovanim računima i putnim nalozima ime Petra Đokića zauzima čitavu jednu vreću izuzetih dokaza, Đokićeva borba za pravnu državu zaista zvuči kao nebuloza godine. A da li je to stvarno tako?


Pravi razlog Đokićevih mentalnih akrobacija i borbe za pravnu državu leži u činjenici da je neprikosnovena politička vladavina Milorada Dodika snažno uzdrmana aferama i gubitkom Banjaluke na prošlim izborima. Londonski đak Đokić je među prvim namirisao „krv“ i odmah krenuo u traženje izlazne varijante iz koalicije sa SNSD. Uslijedili su „javno-tajni“ sastanci sa liderima opozicije, jer je u strahu da mu Milorad Dodik sa MUP-om RS steže omču oko vrata. Kad je shvatio i od socijalista iz Beograda dobio signale da je Dodik pred padom, počeo je tražiti odstupnicu i na društvenim mrežama plaćsgi oglase kao se bori za pravnu državu.


To bi mogli niti poslednji trzaji pojave zvane Petar Đokić, o kojoj će se pričati još dugo poslije završetka njegove političke karijere kao paradigmi teških vremena u kojima su potonji izašli na površinu. Mnogima će biti teško objasniti kako smo kao društvu dozvolili da policajac prašinar iz Brčkog preko 20 godina prevarama i ljigavošću dolazi na najodgovornije funkcije, pliva, napreduje i opstaje u društvu i nanosi višemilionske štete budžetu.