palpal

Kad papci utihnu! Gdje nestaše Bojić, Tadić, Krčmar…

U predizbornoj godini vladala je prava epidemija papaka, koji su iz opozicije prelijetali u redove vladajućih stranaka očekujući  sinekure i bogate nagrade za vjerolomstvo, izdaju naroda i glasača. Umjesto u infrastrukturu, nova radna mjesta, kapitalne projekte, razvoj države i društva, režim je uložio značajna sredstva, oteta od siromašnog naroda, za kupovinu i prevođenje političkih protivnika.

Staviti obraz pod zadnjicu često nije lijepo ali je korisno. Vodeći se ovom narodnom poslovicom, lažni opozicionari su skinuli maske sa lica, stavili malo preostalog obraza pod zadnjicu i prešli u Dodikov tabor. Misleći da će izdaja izgledati manja, a od prelijetali imati više koristi, papci su uglavnom umjesto SNSD-a izabrali DNS. Računali su da će DNS biti dio vlasti ma ko da pobijedi, ali izgleda da su se preračunali. Prekaljeni Starac Marko od stotinu ljeta našao se u nemilosti lažnog Oca nacije, koji ga je ponizio i preveo žednog preko vode, a papaka nema ni u pleću.

Nesuđeni predsjednik Republike Srpske Ognjen Tadić, i uz Čavića najveće razočarenje slobodnih i neucijenjenih građana Srpske, političku karijeru završava u Vijeću naroda Republike Srpske, a zaboravljeni Borislav Bojić, Đorđe Krčmar i ostali izvorni i prvi pokušavaju smoći snage i hrabrosti da prošetaju Prijedorom i Gradiškom, popiju piće među svojim sugrađanima.

Jaganjci su utihnuli, nakon što ih je naklao i iskoristio stari vuk, završili svoje tužne karijere onako kako su i zaslužili. Da su ostali u SDS-u u opoziciji, pojedinci poput Tadića bi u najmanju ruku sada bili poslanici, kao vjerovatni nosioci Lista, a ovako su se zadovoljili mrvicama. Njima će se na smetljištu političkog otpada Srpske uskoro pridružiti efendije Čavić i Krsmanović, koji ne bi sada dobili ni 1000 glasova, kao i ostalo političko i ljudsko smeće koje je prodalo vjeru za večeru, izdalo narod i državu za šaku srebrenjaka. Od njih će samo ostati ružna opomena na težak period potpunog posrnuća, moralnog, demografskog i finansijskog, našeg naroda, države i društva.

 

Nebojša Vukanović