Latinska poslovica „Repetitio est mater studiorum“ kod nad bi se mogla prevesti i kao „ponavljanje je majka dobijanja izbora“. Već godinama i decenijama postoji ustaljeno pravilo ponavljanja rituala, spinova i dogovorenih prepucavanja kojima se smišljeno podižu tenzije među narodima u BiH, a što dovodi do homogenizacije i manipulacije glasačkim tijelom. Ljudi su siromašni, gladni, obespravljeni i poniženi, ali pred izbore propagandne vladajuće stranke, lideri i propagandna mašinerija daju pun gas i ubacuju u petu brzinu skrećući pažnju sa osnovnih životnih problema većine na kolosjek lažnog patriotizma, prepucavanja i podizanja međunacionalnih tenzija. 
Da se polako približavaju opšti izbori pokazuje ustaljena retorika „vječitih“ lidera i činjenica da se sve više zvecka oružjem, prijeti, podižu tenzije. Zahjtev SNSD-a i šefa Kluba Staše Košarca za posebnom sjednicom Predstavničkog doma zbog izjava Bakira Izetbegovića savršeno se uklapa u stari i 100 puta već viđeni scenario međusobnih predizbornih prepucavanja i nabacivanja loptica Dodika, Bakira i Čovića. 
Umjesto da se vodi skupštinska rasprava o narušenoj bezbjednosnoj situaciji, pucnjavama, ubistvima i kriminalnom ponašanju policije tokom istrage ubistva Davida Dragičevića, haosu i mafijaškim blokadama Alumine, poskupljenju goriva i osnovnih životnih namirnica, masovnom egzodusu stanovništva koje bježi od siromaštva, beznađa, haosa i anarhije, Staši i Dodiku savršeno odgovara da se pažnja naroda skrene na Bakira i njegove besmislene izjave o puškaka i raketnim bacačima. Zbog toga je vandredna sjednica udarna vijest na RTRS-u, ATV-u i ostalim dvorskim režimskim medijima, koji po zadatku spinuju javnost kako građani ne bi razmišljali o suštinskim životnim problemima. 
Nema sumnje da ćemo narednih mjeseci gledati već viđene scenarije, a pitanje je samo dana kada će Staša Košarac sa pajtosom Branislavom Dukićem organizovati postavljanje krsta na Zlatištu. Naime neposredno uoči opštih izbora, 21-og septembra 2014. godine pod okriljem mraka na Zlatištu iznad Sarajeva postavljena su dva betonska stuba bez ikakvih obilježja, a Košarac i Dukić su se hvalisali kako je to spomen-obilježje za nastradale sarajevske Srbe i 6 500 zatočenih logoraša. 
Nijedan krst i spomenik u našoj prošlosti nije postavljen bez sveštenika, tamjana i molitve, pa je postavljanje dva betonska stuba predstavljalo blasfemiju, bogohuljenje i klasičnu predizbornu zloupotrebu. Da je Staši i SNSD iskreno stalo do obilježavanja stradanja Srba u Sarajevu ne bi pod okriljem noći postavljali tajno dva betonska stuba, zloupotrebljavajući patnje ljudi za svoje bolesne ciljeve i ambicije. Da je Staši, Dodiku i SNSD iskreno stalo do patnji srpskih logoraša ne bi dozvolili da se krst minira, i ne bi poslije izbora naprasno ućutali i odustali od postavljanja dostojnog spomen-obilježja, i čekali 4 godine da ponovo sličnom inicijativom dignu tenzije. 
Staša je postao poslanik, Dodik predsjednik a Dukić dobio sinekure, tako da su ispunjena sva očekivanja od predstave koja je izazvala velike tenzije u Republici Srpskoj i Federaciji, odakle su i došli primitivci koji su minirali stub. Nema sumnje da Staša već saljeva novi betonski stubić ili smišlja neku novu pokvarenu podvalu i ideju kako da manipuliše narodom i digne tenzije, kako bi populizmom, prepoznatljivim praznoslovljem i retorikom pridobio jeftine političke poene, zaboravljajući svoju „građansku fazu“ kada je prije 12 godina sa bošnjačkim i hrvatskim intelektualcima predlagao izmjene Dejtona i pravljenje multietničke BiH bez entiteta. 
Pitanje je samo da li će većina ponovo da se ponaša kao ribica, koja se uporeno peca na istu udicu maskiranu glistom ili palentom, misleći naivno da se radi o hrani. Ako ništa nismo naučili svih prethodnih godina, i ako kolektivno i dalje razmišljamo i ima koeficijent inteligencije kao ribica, onda i ne zaslužujemo ništa bolje.
Nebojša Vukanović
