Još jedna presuda po prijavi partijske Milicije

Osnovni sud u Trebinju osudio je Nebojšu Vukanovića po prijavi Policijske uprave Trebinje zbog teksta objavljenog na blogu i društvenoj mreži „fejsbuk“ od 6.10.2018. godine. Vukanović je proglašen krivim jer je nakon hapšenja novinara Miljana Kovača u Banjaluci objavio tekst u kome je tražio da se Kovač pusti na slobodu. Policiji su  zasmetale dvije rečenice „Umjesto da uhapse ubice Davida Dragičevića i kriminalce koji su opljačkali državu, Lukačevi psi uhapsili časnog čovjeka i novinara Miljana Kovača jer mjesecima traži pravdu“ i „Kerovi pustite na slobodu Miljana Kovača“.

Tekst sam napisao 6-og oktobra 2018. godine ogorčen što je  Policija, bez stvarne potrebe, lišila slobode Miljana Kovača jer je tokom ankete bacio mikrofon novinaru Fabrike mržnje, laži i zla zvane RTRS, i rekao golu istinu – da nisu javni servis već partijska televizija Milorada Dodika. I dalje smatram velikom sramotom što policija progoni žrtvu, razbija nasiljem i silom ljude iz Grupe Pravda za Davida, umjesto da riješi slučaj i procesuira ubice. O običnim policajcima, koji časno rade svoj posao, imam visoko mišljenje, ali prezirem odgovorne načelnike koji su u službi režima, i upravo sam na njih mislio kada sam govorio o kerovima i psima režima.

Sudija Muamer Kovač je relativno pošten i častan čovjek, za razliku od većine korumpiranih trebinjskih kadija, i ne zamjeram mu na kazni koju je donio po Prijavi MUP-a Srpske. Suđenje je održano u vrijeme održavanja poslednje sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, i nisam mogao da prisustvujem ročištu, ali namjerno nisam želio da tražim odlaganje suđenja i da se branim od besmislenih prijava. Vođen starom narodnom poslovicom „Kad ide june nek ide i uže“ nisam želio da se branim od suludih optužbi, i drago  mi je da sam osuđen i da dokona policija ima vremena da čita šta disidenti pišu i kažnjavaju zbog verbalnog delikta, kao u doba OZNE i Informbiroa. Sada, kada odbrane režim od disidenata, presude Miljana, mene, Davora, Draška i ostale „krupne ribe“ i opasne kriminalce, uglavnom strane plaćenike, domaće izdajnike i soroševce, očekujem da napokon krenu da procesuiraju privredni kriminal, pljačke i afere u kojima su nestale stotine miliona, i tako napokon, nakon godinu dana, otvore recimo slučaj „Papović“ i pohapse na desetine lokalnih direktora, funkcionera, poslanika i moćnika.

Sam Zapisnik, mnoštvo lažnih računa i prikupljenih dokaza iz afere „Papović“ , dovoljni su da se uhapsi stotinjak ljudi, i ako mogu da tuže i progone ljude zbog objavljenog teksta, komentara i mišljenja, od koga država nema nikakvu štetu, onda će morati da rade i ozbiljne predmete velikih krađa i afera u kojima je država izgubila desetine miliona maraka.

Ovaj mali slučaj, prijava policije zbog pisanja na blogu i objava na društvenim mrežama, samo je jedan u nizu pokazatelja kako su Dodik i Lukač MUP Srpske nažalost pretvorili u Partijsku Miliciju, koja ne štiti narod i državu, već korumpirane političare, nakaradni sistem i režim. Nema ozdravljenja društva sve dok Policija Srpske ne bude oslobođena okova i partijskih stega, i ponovo bude u službi građana  a ne nekolicine korumpiranih moćnika, tajkuna i korumpiranih političara.