Između nade i sna

Bakir Izetbegović se nada da će BiH priznati nezavisnost Kosova i Metohije, iako je svjestan da će prije umrijeti svaka nada i Srbija priznati odvajanje dijela svoje teritorije nego što će neki srpski političar iz Republike Srpske dati saglasnost da BiH prizna nezavisnost južne srpske pokrajine.

I dok se Bakir nada, Milorad Dodik sanja nezavisnu i samostalnu Republiku Srpsku. Dodik sanja u trenutku kada je podvio rep, javno se ponizio i kapitulirao povlačeći referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH. Bjekstvo Pučdemona i neuspio referendum u Kataloniji, koja ima 100 puta veći BDP od Republike Srpske, pokazuje koliko je realno da se Republika Srpska u ovom trenutku odcijepi od BiH, jer ni Srbija ni Rusija trenutno ne bi dale podršku i priznale nezavisnost. Republika Srpske je toliko finansijski iscrpljena da bi morala uzeti kredit da sprovede referendum, a suvišno je govoriti o našoj snazi, spoljnom uticaju i sredstvima neophodnim za lobiranje u centrima moći, i to u trenutku kada su međunarodne okolnosti veoma nepovoljne.

Bakir i Dodik se nadaju i sanjaju, jedan drugom međusobno smečuju lopte i igraju teniski meč glavama i sudbinama naroda koji nažalost predstavljaju, podižući nepotrebno tenzije i uporno skrećući pažnju javnosti sa ključnih životnih problema. Miletu je poslednji smeč došao u pravom trenutku da skerene pažnju sa referendumskog debakla i ekonomskog haosa, i nije trebalo sumnjati da će nabačenu loptu i uigranu akciju od starog drugara spremno dočekati na volej i krenuti talasom novim spinova i lažnog patriotizma na RTRS-u.

Bakiru i Dodiku je lako da sanjaju i da se nadaju jer im je stomak pun, vile tople a odabir manikira, pedikira, frizera i restorana najveća briga njih i članove njihovih porodice, daljih i bližih srodnika. Sa druge strane java ogromne većine građana je sumorna i veoma teška, i svaki dan smo svjedoci kako roditelji plaču pred kamerama jer svojoj djeci ne mogu obezbjediti dovoljno hljeba, toplu obuću, odjeću, topao dom i krov nad glavom. Većina u ovoj državi sanja da svojoj djeci i porodici obezbjedi najosnovnije i život dostojan čovjeka, ali kada se snovi ni nakon dvije decenije nisu pretvorili u javu i stvarnost mnogi su primorani da trbuhom za kruhom i glavom bez obzira pobjegnu sa ovih prostora.

Zdrav razum ovdje je davno izgubio bitku sa ludostima, haosom, anarhijom, manipulacijama, stalnim tenzijama i životom pod pritiskom, i zbog toga nam odlaze najbolji, najobrazovaniji i najsposobniji, jer jedino tako mogu sačuvati zdrav razum i integritet. Svako onaj ko poziva na zdrav razum, mir, okretanje životnim problemima, uređenju društva, rad institucija i brigu o najugroženijim  slojevima stanovništva proglašava se izdajnikom, slabićem, ludakom, nesposobnjakovićem…

Ružni snovi, planovi, izjave i potezi neodgovornih lidera uzrokuju sumornu javu i stvarnost u kojoj se nalazimo. BiH se pretvara u jedan veliki Agrokor, jer je finansijska situacija očajna a privreda na koljenima. Krediti i akcize samo dodatnu odlažu kritični momenat i dodatnu duvaju prenapregnuti balon dok tačke pucanja, koja je neizbježna ako se uskoro ne napravi veliki zaokret.

Sloboda govora je zagarantovana, novinari treba da budu provokativni i postavljaju nezgodna pitanja ali smatram da su novinari Dojče velea pretjerali i prešli crvenu liniju. Novinarka Zorica Ilić uporno je institirala da joj Bakir odgovori na pitanje da li je spreman za novi rat, dok je njen kolega Bakir Canić na kraju intervjua imenjaku iz Predsjedništva BiH poturio kartu Balkana da olovkom mijenja i crta granice po svom nahođenju!?U najmanju ruku je nepristojno i neprimjereno doći iz Njemačke u ratom opustošenu državu i pitati čelne ljude da li su spremni za novi rat, i tražiti da crtaju granice po svojoj želji jer je upravo to u prošlosti izazivalo krvave sukobe u kojima su samo u prošlom vijeku prostorima stradali milioni nedužnih. Šta bi se dogodilo da neki novinar iz BiH ode u Berlin da intervjuiše Angelu Merkel i pita je da li je Njemačka spremna za još jednu „Barbarosu“ i napad na Rusiju zbog krize u Ukrajini, ili da joj poturi karte Alzasa, Lorena, Gdanjska ili Sudeta i zatraži da ih prepravlja? Sigurno je da bi intervju automatski bio prekinut, novinar za uši istjeran iz Njemačke i trajno mu zabranjen ulazak u Evropsku Uniju.

Bakira ne treba amnestirati na bilo koji način, jer je i poslednjim intervjuom pokazao da je nezreo i naivan političar bez dovoljno iskustva i diplomatskih manira, jer je sebi dozvolio da upadne u prostu novinarsku zamku umjesto da ih opomene i ponaša se državnički štiteći ugled institucije koju predstavlja. Ipak velika odgovornost za poslednje dizanje tenzija i suludo zveckanje oružjem je i na nepristojnim novinarima koji nažalost  očito ne poznaju tragičnu prošlost ovih prostora. Da iole znaju kakve su tragedije i patnje doživjeli milioni prije samo 20-ak godina, posramili bi se i pri samoj pomisli da nekog odgovornog pitaju da li je spreman za novi rat.

Očekujem da servis i urednici “Njemačkog talasa“ upute javno izvinjenje svojim gledaocima u regionu, i da sankcionišu novinare, koji sa poteškoćom i govore srpski jezik, jer su svojim nepristojnim ponašanjem i neprikladnim pitanjima nepotrebno izazvali novi talas tenzija na nemirnom brdovitom Balkanu, baš kao što su to neki svjesno i namjerno radili početkom 90-ih godina prošlog vijeka. Ja i mnogi poštovaoci njemačke kulture, discipline i dostignuća, kojima je SR Njemačka primjer uređenosti i dobrog funkcionisanja sistema, neprijatno smo iznenađeni poslednjim incidentom jer smo navikli da iz Njemačke dolaze drugačiji talasi i podrška.

 

Nebojša Vukanović

 

1 komentar

  • Bijah ja dugo u Hercegovini Nebojša,ne vidjeh ja dole puno poštivalaca njemačke kulture i tih vjetrova što od tamo dolaze,nemoj na kraju da uvijaš,piši i na kraju što misliš ,kao i većina ako ne svi odavde,a ne politički…

Ostavite odgovor