Izdaja naroda moralnih ameba

Dobro su Srbi kao narod uopšte opstali sve ove godine i vijekove, i dobro Republika Srpska uopšte danas postoji ako se ima u vidu kakav šljam, bijeda, ološ, licemjeri i moralne amebe nas vode i predstavljaju. Toliko je samoživih izdajnika, papaka i preletača iznjedrila naša politička scena samo u poslednjoj deceniji, da spram njih nedužnog Vuka Brankovića niko više nikada ne bi trebao da pomene. Kopernikantski zaokret Dragana Čavića i njegove malene prikolice zvane NDP, samo je šlag na torti sveukupne izdaje i sluđivanja napaćenog naroda i građana Srpske.

Masovno preliijetanje lažnih opozicionara u smrtonosni zagrljaj Milorada Dodika, govori da su mnogi oduvjek sjedili na dvije stolice, šurovali sa režimom, i to je jedan od razloga neuspjeha opozicije i SZP na izborima u poslednjih nekoliko godina i izbornih ciklusa. Za neke lažne opozicionare, poput Obrena i braće Vasić, znalo se od ranije, a za neke je bilo dovoljno jedno Dodikovo namigivanje pa da mu polete u naručje.

Banjalučki i fočanski Don Kihoti Dragan Čavić i Zdravko Brabonjak Krsmanović, kao ostali izdajnici svog naroda, Sančo Panse, dvorske lude i privjesci režima, jednoga dana će se u udžbenicima izučavati kao neobična patološka društvena pojava koja je autodestruktivnim ponašanjem razorila sopstveni narod i državu stavljajući svoja gladna usta u centar svijeta. Peletači i papci koji lete u smrtonosni zagrljaj, podsjećaju me na mušice koje suicidno lete ka sijalici misleći da je svjetlost izvor života, a ona ustvari predstavlja smrtonosnu zamku.

 

Čavićeva labudova pjesma sa Dodikom značiće njegov konačan kraj, jer fotelja Seke Kuzmanović, funkcija direktora Elektrokrajine ili izvršnog direktora Elektroprivrede, neće mu pomoći da politički preživi sarto-mortale, jer Dodik nakon Stevandića nema više interesa da ulaže velika sredstva u druge papke. Lično sam razočaran, ali ne i iznenađen izdajom Čavića i NDP-a, jer smo na sve navikli, posebno nakon (polu)tajnih susreta Krsmanovića sa funkcionerima SNSD-a u mostarskoj „središnjici“ onomonjima bratskog HDZ-a. Pitam se kako će Čavić nakon svega izaći na ulicu među svoje sugrađane i nekog pogledati u oči, jer svi znamo šta je o Mafiji na vlasti, a sada novim partnerima, pričao proteklih godina.

Staviti obraz pod zadnjicu nije lijepo, ali često zna biti korisno. Poslednjim izdajom naroda, koga je lagao i varao skoro dvije decenije, Čavić je pokazao da su istinite informacije da je u martu 2006. godine dao mandat Dodiku nakon tajnog dogovora i susreta u Vašingtonu. Čava je još tada izdao, i predao uoči izbora vlast Dodiku misleći da će lako pobijediti slabog kandidata SNSD-a pokojnog Milana Jelića, a onda sa Dodikom napraviti veliku „patriotsku koaliciju“. Prepredeni mačak Dodik ga je oduvao i nasamario, a tihovanje poslednjih mjeseci i mirna kampanja su bili znak da je Čava ostavio nogu u odškrinutim vratima starog prijatelja i saradnika. Istorija, obrti i sramne izdaje se nažalost ponavljaju, a Dodik se poigrava sa izdajnicima i nedostojnim podanicima kao sa šahovskim figurama. Njegoš bi rekao „svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka“!

 

Nebojša Vukanović