palpal

Izbor, izbori i kandidatura

Ostale su još dvije sedmice do izbora, od kojih zavisi dalja sudbina naše zemlje. Ključna stvar je da pobjede Vukota Govedarica i Mladen Ivanić, jer je to preduslov da se napravi zaokret, sruši nakaradni pljačkaški sistem i društvo očisti od korumpiranih i nesposobnih partijskih poslušnika.

Na izborima 2012. osvojio sam skoro 5.000, a 2014. godine Lista za pravdu i red 9.000 glasova, ali uprkos činjenici da sam prešao cenzus nisam postigao uspjeh i osvojio mandat.

CIK BiH je 2016. godine mojoj Listi nepravedno zabranio učešće na izborima i uzeo novac zbog greške trebinjskih sudija, i sasvim je prirodno da ove izbore ne izlazim samostalno već u koaliciji sa SDS-om i Savezom za pobjedu. Ako 2014. godine onakva nestranačka Lista sa sedam univerzitetskih profesora nije uspjela ući u Skupštinu, sada tek samostalno ne bi imao nikakve šanse, i moji glasovi bi u raspodjeli vjerovatno otišli najvećem protivniku SNSD-u, kao 2014.

Zbog toga je potpisivanje Sporazuma sa opozicijom bilo jedino racionalno rješenje. 2014. godine sam podržao kandidate SDS-a i sasvim je prirodno da sam sa njima dogovorio saradnju i da sam na Listi SDS-a u Izbornoj jedinici 9.

Nikad nisam bio čovjek partije, i zato nisam ni želio graditi partiju nakon uspjeha i lokalnih izbora 2012. godine već sam okupio ugledne ljude i intelektualce na nestranačkoj Listi. Meni nisu važne partijske knjižice već ideje, ljudi i programi. U hercegovačkom SDS-u mnogi govore da nisam „njihov“ i posmatraju me kao strano tijelo sa određenom dozom podozrenja. Mnogi ne shvataju da sam za opštu stvar,  rušenje ražima i nakaradnog sistema, uradio puno više od svih koji me kude, opanjkavaju i kritikuju iza leđa.

Nakon 2016. mnogi od mojih velikih kritičara i lažnih opozicionara, raznih Kovača i Tarana, Krčuma i Bojića, prešli su na drugu stranu i pokazali koliko je partijska knjižica nevažna ako nema iskrenosti, strasti, ideja i povjerenje.

Tokom deset godina borbe prošao sam sve moguće testove i iskušenja, optužbe da sam topli zec koji je od režima dobio silne novce i stanove u Beogradu, pa strani plaćenik, domaći izdajnik, poturica… Morao sam pasti na dno, izgubiti sve i biti protjeran iz rodnog grada kao pas, proći Scilu i Haribdu da bi se pokazalo da se borim iskreno iz najdubljih ubjeđenja, želje za pravdom i redom.

Da sam nekada  bio „nečiji“ neko bi nekada u Trebinju stao u moju zaštitu i usprotivio se progonu i iživljavanju montiranim sudskim sporovima, medijskom linču i raznim pritiscima na porodicu.

Hercegovcima se ne moram pravdati i dokazivati, jer svi znaju da će teško ponovo naći nekog ko će za njih glavu staviti na panj, priteći u pomoć na svaki poziv i rizikovati sve kako bi zaštitio obespravljene i sirotinju boreći se za pravdu.

Svi znaju da ako budem izabran za poslanika i dobijem imunitet da u Hercegovini ništa neće biti isto, da ću obuzdati i postrojiti sve moćnike i tajkune, natjerati ih da poštuju ljude, radnike i zakone, Božije i ovozemaljske, zaštiti ponižene i obespravljene, i do Nove godine će se osjetiti istinska sloboda, veća pravda i red u društvu.

Ukoliko budem poslanik i režim padne, Luka neće dočekati novu godinu u fotelji gradonačelnika, i zato će uložiti sve da me spriječi da uđem u Skupštinu. Hercegovcima je dosta terora, nasilja, strahovlade, ucjena i pritiska, i znaju šta im je raditi.

Mnogi neće javno priznati, ali svi dobro znaju ko ih nikada nije iznevjerio,  ko se uprkos brojnim padovima i udarcima dizao iz pepela i nastavljao borbu za pravdu, red i istinsku slobodu. Nikada nisam dobio šansu, ali uprkos tome sam pravio krupne korake za društvo, a čak su Ustavni sud i Sabor naše Crkve prihvatali moje argumente i n osnovu njih donosili odluke.

Kako je moguće da mi vjeruju vladike a ne vjeruju oni za koje se borim godinama?

Na Hercegovcima je da odluče hoće li napokon dati jednu šansu svom istinskom zaštitniku i napraviti zaokret u svojim životima, ili će ponovo prodati sebe i budućnost svoje djece i porodice za siću i novo lažno obećanje!

 

Nebojša Vukanović