Novi tekst Zagorke Grahovac o aktuelnim pitanjima i problemima u društvu, objavljujem ga u cjelosti.
Informativni program bilo koje televizije uredno nas obavještava da se proces vakcinacije u Bosni i Hercegovini odvija izuzetno sporo, te smo još uvijek daleko od postizanja kolektivnog imuniteta. Zato smo sve bliže postizanju kolektivnog ludila, napokon svjesni da živimo u Alisinoj zemlji “ iza ogledala“, gdje „ne vlada logika, gdje je sve neobično, nepovezano i nelogično ali se ipak prihvata bez suvišnih pitanja.“ Upravo su takve mjere i zaključci Republičkog kriznog štaba za vanredne situacije koje se, očigledno pod pritiskom, mijenjaju gotovo na dnevnoj osnovi, dok je epidemiološka slika nepromijenjeno nepovoljna a broj umrlih neobjašnjivo visok.
Građani Federacije su na protestima u Sarajevu izrazili nezadovoljstvo što vakcina nema i tako barem pokazali želju da se vakcinišu. Suprotno njima, u Republici Srpskoj ne vlada veliko interesovanje ni za imunizaciju. Teoretičari zavjera ovdje su odradili sjajan posao i u kombinaciji sa nedostatkom informacija građani su još uvijek sumnjičavi i neodlučni te je odaziv za vakcinaciju veoma mali čak i među medicinskim osobljem i prosvjetnim radnicima, koji su uvršteni u prioritetne grupe. Kako ni političari još uvijek ne žele da se „zalijeću“ sa kupovinom vakcina, ovakva situacija je za njih trenutno najpovoljnija.
Što se tiče promovisanja značaja imunizacije, Predsjedavajući Predsjedništva BIH se u decembru 2020 prilikom posjete Lavrova izjasnio da će primiti rusku vakcinu (te je tom prilikom izrazio i sumnju u vakcine koje se razvijaju na zapadu) , Predsjednica Republike Srpske je na svom instagram nalogu šturo pozvala građane da se vakcinišu a nešto ranije imali smo izjavu Ministra zdravlja koji je rekao da vakcine ne štite od zaraze nego samo od težih oblika infekcije. Dok čekamo vakcine bilo bi u najmanju ruku korektno prema građanima poraditi na promovisanju značaja imunizacije i dovesti pred kamere ljekare i ljude od struke koji će odgovoriti na pitanja koja interesuju građane poput ovih:
1. Da li možemo birati vakcine i ako da, kojim kriterijom da se rukovodimo?
2. Na koji način da se izjasnimo o tome koju vakcinu želimo?
3.Da li osobe sa autoimunim bolestima ( Hašimoto sindrom, Kronova bolest i sl. ) treba da se vakcinišu?
4.Da li onkološki pacijenti treba da se vakcinišu?
5.Da li osobe sa preležanim virusom i razvijenim antitijelima treba da se vakcinišu?… i slično.
Mi ćemo kao i do sada, strpljivo i bez panike, čekati i na odgovore i na vakcine jer u zemlji iza ogledala važi hipoteza Crvene kraljice: „Ovdje moraš trčati iz sve snage da bi ostao u mjestu“.
Zagorka Grahovac
