Činjenica da je dubrovački vozač karića i distributer pića sa Straduna Ivica Roko, pijanac koji je kampanju proveo sa flašom piva u ruci kao svojim zaštitnim znakom i simbolom, sa svojom nestranačkom listom dobio dva mandata, četvrta je po snazi politička stranka u Dubrovniku i lokalnoj skupštini, na lokalnim izborima do nogu je potukao „velike“ parlamentarne stranke poput SDP-a, MOST-a ili lokalne DUSTRE, govori kakvo je raspoloženje građana i bunt prema tradicionalnim strankama u Hrvatskoj, poput HDZ-a i SDP-a, koje su doživjele debakl u mnogim velikim mjestima, poput Zagreba, Rijeke, pa čak i Splita.
Očito je da Hrvati tragaju za nečim novim, da su siti jednih te istih političara i stranaka, i da su odlučili da kazne korumpirane stranke i političare, što govori i 45% glasova koje je u Zagrebu dobio novi lider opozicije, i vrlo izvjesno budući gradonačelnik Tomislav Tomašević, i njegova zeleno-lijeva Koalicija „Možemo“ koja će sa čak 45% glasova imati 23 odbornika u Skupštini grada Zagreba.
HDZ je pao na svega 10% u Zagrebu a mogao bi izgubiti i u Splitu, dok su Osijek i Slavonija na granici sa Srbijom, Srpskom i BiH i dalje ostali jako uporište desničara, HDZ-a i Domovinskog pokreta Miroslava Škora. HDZ i Mato Franković pobijedili su na jugu i u Dubrovniku, Andro Vlahušić je imao svega 50 glasova manje od Pera Vićana i neće ući u drugi krug izbora za gradonačelnika. Zvuči nevjerovatno, ali će možda upravo Ivica Roko sa flašom piva u ruci, čija je lista osvojila 2 mandata uz pomoć navijača Torcide, biti tas na vagi i odlučivati da li će HDZ biti vlast ili opozicija u Dubrovniku.
Istra i Rijeka su tradicionalno dijelovi Hrvatske u kojima desničari i proustaška ideologija nemaju plodno tlo, a HDZ i Domovinski pokret će ostati tvrda i slaba opozicija. Pored HDZ-a, veliki udarac doživio je SDP i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, jer su građani jasno dali do znanja da ne podržavaju njegove stavove i ponašanje, kao ni politiku premijera Plenkovića, koji je ipak nešto bolje prošao.
Hrvati stalno nešto mijenjaju i pokušavaju da čestim promjenama vlasti natjeraju političare da se poštenije i odgovornije ponašaju prema građanima i narodu, što je ipak pokazatelj visokog stepena razvoja demokratije. Nažalost, na istoku ništa novo. U Republici Srpskoj i BiH, ali i Srbiji i Crnoj Gori, nažalost, dvije decenije gledamo iste likove, pogrešnu politiku i stranke, ništa se, nažalost, ne mijenja decenijama i pitanje je kada ćemo kao društvo sazreti za normalne političke procese jer je smjenjivost vlasti jedna od tekovina demokratije, a sve ostalo pokazatelj diktature, jednoumlja, gušenja slobode, osnovnih ljudskih prava i sloboda.
Nebojša Vukanović
