palpal

Inauguracija u Moskvi i slava u Zvorniku

Predsjednik Rusije Vladimir Putin položio je u Kremlju po četvrti put  svečanu zakletvu i tako formalno počeo svoj četvrti mandat. Putin je 2000. godine od Borisa Jelcina, o mrtvima sve najbolje ali nas je skupo koštala njegova decenija u kritičnom trenutku, preuzeo Rusiju na koljenima, digao je iz pepela i napravio ponovo velikom silom. Nema sumnje da će njegova era i najmanje četvrt vijeka rukovođenja Rusijom, sa novim šestogodišnjim predsjedničkim mandatom, obilježiti jednu cijelu epohu.                                                      

Uprkos nekim najavama, nažalost niko od čelnih ljudi Srbije i Republike Srpske nije prisustvovao važnom događaju i inauguraciji Putina, koja je danas održana u Moskvi. Vučić će prekosutra prisustvovati velikoj vojnoj paradi u Moskvi povodom Dana pobjede, i tom prilikom se sastati sa Putinom, ali nažalost iz Srpske u važnim trenucima nema nikog u bratskoj Rusiji? To može biti jedan od pokazatelja stvarnog stanja i odnosa između država i državnika.                                  

Režimski mediji su ranije tvrdili da je Dodik dobio pozivnicu al ne i Vučić, da bi kasnije bilo objaljeno da je Vučić dobio pozivnicu iz Moskve ali Dodik nije!? Predsjednik Srpske, koji se lažno predstavlja u javnosti kao veliki rusofil i prijatelj Putina i Rusije, izjavio je da kao pravoslavac, dobar domaćin i dobar Srbine ne može 7-og maja prisustvovati inauguraciji u Moskvi jer slavi Đurđev-dan.                                   

Dobri Srbin i dobri domaćin ipak nije bio kod kuće drugi dan krsne slave, već je rano jutros sletio oko 9 časova u Zvornik kako bi razgovarao sa čelnim ljudima Alumine, a potom prisustvovao otvaranju Fabrike zeolita „Zeohem“, u kojoj su investitori iz Švajcarske uposlili 39 radnika. Ako je već mogao doletjeti helikopterom do Zvornika, sigurno je da bi Dodik zapostavio sve obaveze i mnogo radije 3 sata svojim avionom letio do Moskve ali…                                        

Očito je da Dodik nije bio ni na podužem spisku zvanica i gostiju ruskog predsjednika, što je jasan pokazatelj njegovog ugleda i važnosti za Rusiju. I dok slijepo slijedi sve neolibaralne dogme, uzima kredite od MMF-a i Svjetske banke, priprema privatizaciju preostalih resursa i javnih preduzeća, Dodik se u javnosti pokuašava predstaviti kao antiglobalista, rusofil i veliki prijatelj predsjednika Rusije. Očito da u Moskvi misle drugačije, i da Dodik za Putina nije važna figura na Balkanu, jer bi u protivnom bio na spisku gostiju na važnom događaju.                                             

Predstavništvo Republike Srpske ni ovog puta nije dobro obavilo posao, sličnu Obradu Kesiću prilikom Trampove inauguracije. Ipak na greškama se uči, i dobro je što Dodik nakon poslednjeg fijaska nije pokazivao ulaznice na bal u četvrtom redu Kremlja, slao suprugu i Željku u Moskvu kako bi pravili selfi i mahali na ulici dok iz rezidencije prolazi predsjednička limuzina pod pratnjom.                      

Umjesto čvrste saradnje i strateških investicija, odnosi sa Rusijom nažalost su se sveli na predizborni izlobirani kratkotrajni susret Dodika sa Putinom, koji predstavlja samo predstavu za domaću javnost. Od malog i velikog ruskog kredita, južnog toka i drugih najavljenih ruskih investicija nažalost godinama nema ništa, a privatizovana Rafinerija Brod i naftna industrija Srpske grcaju u dugovima koji prelaze vrijednost imovine..                                     

Nediplomatske izjave, gafovi i populističko ponašanje, koje imaju za cilj da Dodik u domaćoj javnosti dobije neki jeftini politički poen, postepeno su dovele Republiku Srpsku u stanje potpune izolacije od spoljnjeg svijeta. Dugo tumaranje od balkanskog daška vjetra do lažnog rusofila, bez bilo kakve strategije i jasnog cilja, neiskren odnos i olako data obećanja, tiho pristupanje NATO-u uz istovremeno veličanje Rusije i Putina, loš izbor diplomata i predstavnika u svijetu, krupni i česti zaokreti u spoljnjoj politici ostavili su teške posledice, ne po Dodika već po Republiku Srpsku koja je postala sve više izolovana i odsječena od ostatka svijeta.

Pobratim Kim Džong Un uspio je nekako da izgladi odnose i napravi velike iskorake, a Srpska pod Dodikom sve više podsjeća na evropsku Sjevernu Koreju, u čiju prijestonicu ponekad još samo svrati Vigemark sa akcizama i poneki ambasador da ispipa puls Oca nacije.

Nakon Trampa, i Putin je „iskulirao“ našeg predsjednika, i po svemu sudeći Abhazija, Južna Osetija i Namibija još dugo će ostati naši jedini prijatelji i saveznici u svijetu.

Nema sumnje da sa ovakvim prijateljima i saveznicima, respektabilnom zajedničkom ekonomskom i vojnom snagom, Bolji entitet i njegovi građani mogu biti sigurni, spokojni i bezbrižni. Nekada je nas i Rusa bilo 200 miliona, a danas je nas i Osetina svega milion.

 

Nebojša Vukanović