Ima li ovdje Srba­?

Slušajući kako lažni Otac nacije vrijeđa prijeti, vrijeđa i ponižava svoje podanike, sjetio sam se ruskog ambasadora Aleksandra Konuzina koji se 2011. upitao „Ima li Srba ovdje“, jer nije mogao da vjeruje da u sred Beograda na Bezbjednosnom forumu niko nije postavio pitanje položaja i bezbjednosti preostalih Srba na Kosovu? Konuzin je nakon rasprave sa Ivanom Vejvodom demonstrativno napustio Forum ljut što su Srbi postali podanici koji uporno ćute i trpe, i nažalost njegova tadašnja predviđanja da će se na granici Kosova i Srbije uskoro pojaviti kosovski policajci i carinici su se uskoro obestinila!

Gledajući Dodika kako vrijeđa inteligenciju svojih građana tvrdeći da je kod nas gorivo najjeftinije i da košta jedan evro, te kako bahato vrijeđa svoj narod nazivajući ih huliganima, i prijeti da će na silu uklanjati i hapsiti sve one koji se bune protiv nepravde i siromaštva protestvuju na ulici, zapitao sam se ima li ovdje više Srba kakvi su nekada bili naši preci i ustanici poput Petra Pecije Popovića, Luke Vukalovića, Mića Ljubibratića, Lazara Sočice, Bogdana Zimonjića… Kako smo se od velikih buntovnika i prkosnih ustanaka, koji su se vjekovima borili za slobodu i ljudsko dostojanstvo, pretvorili u gomilu podanika koji uporno ćute, trpe poniženja i nepravdu do iznemoglosti?                             

Svojim današnjim prijetnjama, uvredama i najavom hapšenja svih koji se pobune, Dodik je na izvjestan način objavio rat svom narodu, a pitanje je kakav će biti odgovor narednih dana! Da li nas je negativna selekcija toliko razorila, ili je režim zaveo takvu strahovladu da smo se počeli bojati i svoje sjene? Mala grupa dezertera, ratnih profitera i najvećih ološa nas je opljačkala i porobila, pretvorila u najveću evropsku sirotinju,  a mi nemamo snage da pružimo otpor već im se još i zahvaljujemo što nas kuluče, laži i ponižavaju? Šta bi rekli naši slavni preci, ali i heroji poslednjeg Otadžbinskog rata, od majora Tepića i Veljka Milankovića do vojvode Rada i Neđa, da vide za kakvu su se slobodu i državu borili, i kako njihova potlačena braća i saborci žive u nepravdi, siromaštvu i okovima kao robovi? Šta više trebaju vlastodršci i unutrašnji okupatori da urade pa da izazovu revolt i bunt kod građana? Koliko nas treba ponižavati, pljačkati, porobljavati, kinjiti, vrijeđati pa da bi napokon digli glavu i rekli DOSTA JE VIŠE?

Diktator se ponaša i vuče poteze po matrici, kako su to radili svi njegovi prethodnici u prošlosti, od Nerona i Kaligule do tirana iz današnjih dana. Pokazivanje sile, manipulacije, zastrašivanje i hapšenja ljudi koji mirno protestvuju na ulici zbog poskupljenja goriva, stalne prijetnje i kreiranje atmosfere linča svih onih koji nisu dio nakaradnog sistema, su pokazatelj krajnjeg stadijuma raspadanja jednog režima i nakaradnog sistema, koji iz straha i panike klizi iz greške u grešku.

Prije nekoliko dana Staša Košarac licemjerno ustvrdio kako povećanje akciza za 18 feninga nije uticalo na povećanje cijene goriva, i tek kada čuje ovako drske i bahate izjave čovjek može da shvati sa kim ima posla! Ovakvih lažova i prevaranata svijet odavno nije vidio, i pitanje je samo koja će kap preliti čašu žuči i nezadovoljstva, i kada će više Dodikov nakaradni sistem napokon puknuti kao mjehur i prenaduvani balon i završiti na đubrištu istorije, gdje mu je odavno mjesto!

 

Nebojša Vukanović