I Nikolić je puno obećavao

U ljeto 2013. godine predsjednik Srbije Tomislav Nikolić posjetio je Trebinje kako bi primio Povelju počasnog građanina iz ruku tadašnjeg gradonačelnik Slavka Vučurevića. Nikolića je na ulicama Trebinja i Trgu slobode srdačno dočekalo nekoliko hiljada Hercegovaca, a ganuti Toma je javno obećao da će mu Trebinje  biti prioritet, te da će nakon rodnog Kragujevca investitiore prvo  usmjeravati u Trebinje.                                        

Nikolića nije dočako niko od lokalnih i republičkih funkcionera SNSD-a, koji su otvoreno bojkotovali posjetu predsjednika Srpske, a koordinator SNSD-a za Hercegovinu i Dodikova desna ruka za sve operacije, prepodobni vladika Grigorije, tada je napravio veliki skandal jer niko od njegovih sveštenika nije dočekao i pozdravio predsjednika Srbije tokom obilaska Hercegovačke Gračanice. Nikolić je tada izjavio novinarima da dobro zna ko ga je nazivao „pobačajem“, a srbijanski mediji su osudili  Grigorija jer je vrijeđa0 predsjednika Srbije nazivajući ga neškolovanom benom.                                        

Čim je sa Poveljom grada i suprugom napustio Trebinje, počasni sugrađanin Toma više nikada nije pomenuo Hercegovinu, niti je poslao nekog investitora ili pomoć. Paradoksalno je da su iz Trebinja u Beograd, u suprotnom pravcu, otišli milioni evra, iz HET-a i Elektroprivrede, preko IEE, Atos IT i Prointera, za sporne projekte, studije i informatičku opremu. Što je više para iz siromašne Hercegovine odlazilo za Beograd, to je veći bio veći Nikolićev zaokret, pa je nakon lokalnih izbora 2016. bivši „pobačaj“ Nikolić čestitao dugogodišnjem kritičaru i protivniku Dodiku na pobjedi SNSD-a, posebno u istočnoj Hercegovini.                                        

Ne znam da li će se do proljećne posjete Hercegovini ojanjiti ovčice koje je Vučić nedavno podijelio Srbima na Kosovu, i da li će se neki janjci podijeliti  hercegovačkim seljacima, ali iskustvo nas uči da narod i društvo nažalost nemaju puno koristi od velikih riječi, najava i obećanja. Narodna poslovica kaže da gdje puno obećavaju treba ponijeti malu torbicu. Kao primjer patriotizma našim političarima može poslužiti Rodoljub Drašković, koji za samo jedan dan uradi više za Trebinje i Hercegovinu nego sve vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj u protekloj deceniji. Dok svi samo pričaju i daju lažna obećanja, odnoseći novce iz očerupanog elektro-energetskog sektora, Rodoljub Drašković u tišini bez puno galame investira stotine miliona maraka i hrani 2000 porodica.

Jači je od obje države skupa, i na djelu pokazuje svoju ljubav prema rodnom kraju i istinski patriotizam!

Vučićevi učestali sastanci sa Draganom Čovićem, nažalost mnogo češći nego sa srpskim članom Predsjedništva BiH Mladenom Ivanićem, te  sve otvorenija i snažnija podrška Miloradu Dodiku, jasno pokazuje da on polako postaje dio osovine Dodik – Čović, iako u javnosti uporno ponavlja da se neće miješati u unutrašnja pitanja u BiH. To potvrđuje i pisanje dvorskog glasila Informera, koji tvrdi da će Dodik sa Čovićem rasturiti Sarajevo. To je za Srbe u Republici Srpskoj veoma opasna igra jer je Dejton svetinja koja čuva sva prava Srba u BiH. Suludi pokušaji  njegovog raspakivanja u korist Hrvata, zbog njihovih interesa i želje za trećim entitetom, za Srbe u BiH je nepotrebna i opasna avantura.                               

Nema sumnje da najavljena posjeta Vučića Mostaru i Trebinju ima za cilj da pomogne osovinu Dodik – Čović pred ključne opšte izbore, i predstavlja zabijanje noža u leđa onima koji su jedini javno podržali Nikolića i Vučića dok su bili opozicija i „pobačaji“.

Umjesto da uzajamnom korektnom saradnjom i projektima jačaju privredu, ekonomiju i obrazovanje, specijalne veze Srbije i Republike Srpske svele su se na protokolarne posjete, sastanke, fotografisanje i zajedničke sjednice dviju Vlada pred izbore u Srbiji ili Republici Srpskoj . Velike riječi, najave i obećanja neće zaustaviti masovno iseljavanje mladih i riješiti suštinske probleme razorenog društva. Umjesto fotografija nasmješenih lidera, mnogo više nam je potrebna istinska sloboda i pravda, pravna država, red, posao, sigurnost, sloboda govora i život dostojan čovjeka 21-og vijeka.

 

Nebojša Vukanović