I mi Tvrtka za trku imamo

Sutra se u Hrvatskoj održavaju jubilarni parlamentarni izbori, deseti po redu od sticanje državne nezavisnosti. Iako je pandemija “nevidljivog neprijatelja” stala svemu u kraj, jasno je da se demokratija i njeni procesi ne smiju zaustaviti makar Vlada ostala bez demos-a.

Za 151 poslaničko mjesto u hrvatskom Saboru glasaće se u deset izbornih jedinica Hrvatske, jedanaesta izborna jedinica je hrvatsko rasijanje, uključujući Bosnu i Hercegovinu – za koju se biraju tri predstavnika, a dvanaesta je rezervisana za nacionalne manjine, među njima i srpsku – koja ima pravo na tri predstavnika. Pravo glasa steklo je nešto više od 3,8 miliona državljana Republike Hrvatske.

Za hrvatsko iseljeništvo u Saboru su rezervisana tri mjesta, a kako izborne prognoze predviđaju možda baš ta trojica (troje) prevuku strelicu vlasti na političkim tasevima.

U ovom hrvatskom predizbornom finiši zanimljivo je jedno kandidatsko ime iz Bosne i Hercegovine, a koje vam želimo predstaviti. Za njega će se sigurano čuti ako bude izabran u hrvatski Sabor, u “nategama” sa hrvatskom teškom desnicom. U toj polemici neće se moći zaobići pomen istočne Hercegovine, a koja je i ovaj put pokazala da je po političkoj subverzivnosti i istorijskoj nepredvidljivosti mnogo atraktivnija od njene zapadne blizankinje.

Na listi Most-a, političke stranke osnovane 2012. godine u Metkoviću, kandidovan je kao treći za dijasporu, Tvrtko Milović, Hrvat iz Kiseljaka.

Tvrtko je rođen u Sarajevu, po obrazovanju je diplomirani politikolog, a u dosadašnjem stažu najviše se posvetio radu sa medijima. Trenutno obavlja funkciju direktora Dokumentarnog programa Javnog servisa Radio-televizije Bosne i Hercegovine, a ove godine je odlučio da se kandiduje za predstavničko mjesto u hrvatskom Saboru pod sloganom – “Hrvati Bosne biraju Tvrtka!”.

I nema tu ništa čudno.

No politika ne bi bila dama sumnjivog morala da ne liježe sa svima ogoljeno i prljavo. Tako su i politički protivnici Tvrtka Milovića već počeli sa njegovom izbornom diskvalifikacijom na nivou njegovog porijekla, kako on kaže “brojeći mu krvna zrnca”. Osporavaju mu pravo na hrvatsko ime i pojašnjavaju da on može biti tek Srbin iz okoline Sarajeva, a nikako Hrvat, iako se tako osjeća! Da stvar bude zanimljivija ni Milović ne skriva svoje srpsko porijeklo, ali ni svoje strasno hrvatstvo za koje se godinama zalaže. Na svom fejsbuk profilu sa ponosom je podijelio podatak da mu je djed bio Bogoljub Milović iz okoline Nevesinja, a kada ga je voditelj u tv-intervjuu upitao šta je po nacionalnosti bio njegov djed Bogoljub, on je odgovorio da to ne zna, te da je djed već odavno mrtav da bi ga to pitao, pri tom ne skrivajući da su Milovići porijeklom Srbi iz Nevesinja.

Priča kaže da se mladi Bogoljub Milović, Srbin iz Zaborana kod Nevesinja, tokom Drugog svjetskog rata borio kao pripadnik četničkih odreda u istočnoj Hercegovini, a da se pred kraj rata prestrojio u partizanske kolone, odselio za Kiseljak i tamo oženio Anicom, Hrvaticom. Od njihovog sina potekao je Tvrtko Milović, danas kandidat za predstavnika bosanskih Hrvata u hrvatskom Saboru.

Da im se ne bi ponovio politički skandal, poput onog sa dr Davorinom Perinovićem, Srbinom porijeklom iz Bileće, a koji je 1990. godine u Sarajevu osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu BiH i postao njen prvi predsjednik, Hrvati su na vrijeme reagovali upozorivši svoje nacionalno biračko tijelo da je istočna Hercegovina ponova snijela kukavičje jaje za hrvatsko političko gnijezdo.

Mi Tvrtku Miloviću želimo uspjeh na sutrašnjoj hrvatskoj izbornoj utakmici, sa preporukom da u Saboru ne skriva svoje srpsko porijeklo i hrvatsku domoljubnost, kao što ni mnogi drugi to nisu činili, a to im nije zasmetalo da postanu veliki Hrvati! Istorija je već izrekla svoje – nema strasnog Hrvata dok ga ne podoji majka Srpkinja!

Važno je podsjetiti da su Zaborani kod Nevesinja teško postradali i u zadnjem ratu u združenom zločinu hrvatsko-muslimanskih snaga na Vidovdan 1992. godine, a najviše ubijenih bilo je baš iz porodice Milović.

Na kraju, možda bi na bazi svega bilo nužno i korisno u istočnoj Hercegovini ustanoviti muzej istorije srpskog dinarskog konvertitstva kao endemske vrste nacionalnog preumljenja, tipičnog za srpsko narodno razobličenje i antisrpsko raslojavanje. Ova ustanova bila bi nužna kao nezaobilazna prethodnica u razumjevanju budućeg muzeja genocida nad Srbima. Zapadna Hercegovina je pri tom najbliža živa ogledna oblast ove konverzije, a u Crnoj Gori se ti razvojni stadijumi upravo mogu najbolje ispratiti.
Ovaj jedinstveni muzej privukao bi kako svjetsku naučnu pažnju, tako i mnoge potomke poput Tvrtka, a koji bi došli da istraže korijene svog porodičnog i nacionalnog preumljenja

 

Autor teksta:

Goran Lučić