Kadiluk BiH juče je donio još jednu sramnu presudu, i uprkos jasnim svjedočenjima o monstruozni zločinima njihovih saboraca, zaštićenih svjedoka, Naser Orić i Sabahudin Nuhić oslobođeni su optužbi. Pravo i pravda davno su umrli u Zemlji čuda, i nažalost sramne presude, učestalo oslobađanje zločina i kriminalaca, postale su uobičajena pojava. Stotine ubica, kriminalaca, lopova i zločinaca slobodno se šeta ulicama, i nažalost mnogi su slavljeni i ugledni u svojoj zajednici, a Naser Orić je samo jedan u nizu takvih primjera. Izdaja saboraca i članova porodica, koji su za novac promijenili iskaz, jedan je od sramnoj uzroka skandalozne presude.
Tražeći razne povode, Milorad Dodik je u više navrata u protekle 4 godine, dok je bio u opoziciji, tražio da se srpski predstavnici povuku iz zajedničkih institucija, a poslednji put je to uradio prije tačno godinu dana nakon prve sramne presude Oriću i Nuhiću. Dodik je koristio svaki povod da se obruši na srpske predstavnike u zajedničkim institucijama, koji nisu članovi njegovog SNSD-a, i nazive ih izdajnicima, otpadnicima, bakirovcima, poturicama.. Sada kada je on dio vlasti nema više poziva da se napuste institucije, i Dodik kao član Predsjedništva BiH, najvažnije funkcije, nije prvi napustio fotelju i pozvao sve ostale.
Šta se to desilo sa Dodikom, i kako se za kratko vrijeme dogodio veliki zaokret, ponašanju i stavovima, od kako je sjeo u novu fotelju? Kako se Šefik Džaferović od ratnog zločinca pretvorio u partnera?
Vuk dlaku mijenja, ali ćud ne! Dodik će promijeniti stotinu vjera da uđe u vlast i učini što mu srcu drago. Da nije bilo presude Oriću, i nezgodnog trenutka zbog reakcija javnosti u Srpskoj, nema sumnje da bi Dodik juče bio u Mostaru i sjedio sa pobratimima Draganom Čovićem, Bakirom Izetbegovićem i Šefikom Džaferovićem. On je sa njima sigurno bio srcem i mislima, od brata Dragana odmah dobio izvještaj šta je dogovoreno, i nema sumnje da će SNSD, HDZ i SDA uskoro napraviti prirodnu koaliciju i formirati vlast u BiH.
Presuda Oriću i Nuhiću, kao i predmet „Vila na Dedinju“, „Bobar i Banka Srpske“ i ostali, prekriće prašina i otići u zaborav, kao dio trulih kompromisa, političkih pritisaka i ucjena koje su zarobile pravosudni sistem i državu.
Nebojša Vukanović
