palpal

Pravosuđe u rukama Mafije i politike – hoće li Dodik i Čović spasiti Gordanu Tadić?

Nedavno gostovanje Milorada Dodika na ATV-u, ode i javne pohvale na račun Gordane Tadić, o kojoj je govorio u superlativu vjerovatno jer ne procesuira njega, njegov i kriminal ostalih funkcionera SNSD-a, HDZ-a i SDA, još jednom je do srži ogolio stanje u društvu.  Sa radošću sam primio vijest da je Gordana Tadić razriješena dužnosti glavnog tužitelja Tužilaštva BiH, na osnovu odluke Prvostepene disciplinske komisije Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH. Ova Komisija je utvrdila da je Tadić počinila disciplinske prekršaje, nemar ili nepažnju u vršenju službenih dužnosti, kao i propuštanje da, iz neopravdanih razloga, postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima VSTS-a, te joj je po okončanju prvostepenog postupka izrečena disciplinska mjera “premještanje s mjesta glavnog tužitelja na mjesto tužitelja Tužilaštva BiH”.

Ipak, na odluku postoji mogućnost žalbe i to prvo Drugostepenoj disciplinskoj komisiji VSTS, a potom i samom VSTS-u, a uveliko kompromitovani glavni tužitelj nije suspendovana sa svoje pozicije do okončanja disciplinskog postupka, što je zaista presedan. Kancelarija disciplinskog tužioca je u toku postupka odustala i od tačke iz disciplinske prijave kojom je Tadić terećena za ponašanje koje šteti ugledu tužilačke funkcije a koja se odnosilo na narušavanje ugleda pravosuđa neosnovanim zahtjevom za isplatu potraživanja u vezi sa najmom stana, što sve šalje konfuzne signale javnosti.

U međuvremenu, do mene već dolaze informacije da su se određene političke strukture, prije svega iz SNSD-a i HDZ-a, angažovale na lobiranju i prikupljanju ogromnih novčanih sredstava kako bi osigurali drugačiji ishod drugostepenog postupka. Gordana Tadić je, još od vremena kada je bila vršilac dužnosti glavnog tužioca, na meti kritika javnosti, medija i pojedinih političkih krugova zbog pretjeranog uticaja HDZ-a i SNSD-a na njen rad. U prilog tome govore brojne, najblaže rečeno pristrasne i sramne odluke, koje je pod njenim vođstvom donosilo državno Tužilaštvo.

Predmeti koji se odnose na propast banaka u Republici Srpskoj, započeti prije dolaska Gordane Tadić na čelo Tužilaštva BiH (Pavlović Banka, Banka Srpske, Bobar Banka) nisu dobili sudski epilog, ali se zna da je iz predmeta „Pavlović banka“ izostavljen njegov glavni akter – predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Prethodni glavni tužilac je potvrdio da se u sklopu ovog predmeta vodila finansijska istraga protiv Dodika, zbog spornog kredita za kupovinu vile na Dedinju, ali se danas o stanju tog predmeta i rezultatima istrage više i ne govori.

Može se konstatovati i da su se državni tužioci po dolasku Tadićke na čelo Tužilaštva baš potrudili da obesmisle optužnicu u predmetu „Referendum“, te je istraga, između ostalih protiv Milorada Dodika i Željke Cvijanović, obustavljena 2017. godine, dok je optužnica podignuta protiv 4 druga lica, iako svi znaju ko je bio ideolog i glavni promoter ideje o Referendumu, kao i ko je najviše politički profitirao od iste na Lokalnim izborima 2016. godine manipulišući građanima.

I Rajko Vasić, nekadašnji sekretar SNSD-a, prijavljivan je Tužilaštvu BiH zbog objava na društvenoj mreži Tviter, kojim se smatra da je počinio krivično djelo izazivanja nacionalne, vjerske, rasne mržnje i netrepeljivosti, predmet je navodno formiran u julu 2018. godine, i od tada javnosti više ništa nije saopšteno u vezi s istim.

Potom je 2018. godine Tužilaštvo BiH obustavilo istragu u predmetu koji se odnosio na prodaju diploma, koju su dokumentovali novinari Žurnala, jer je procijenjeno da „ne postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo“. Iza ustanove koja se bavila prodajom diploma – Centra za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu, stoji poduzetnik Ivan Ševo i članovi njegove porodice, koji slove za osobe veoma bliske HDZ-u BiH.

I predmet poznat kao “Slučaj SOA”, o nezakonitom djelovanju Hrvatske obavještajne službe u BiH, Tužilaštvo BiH je formiralo na osnovu medijskih objava, da bi nakon svega desetak dana saopštilo da nema osnovane sumnje da su neki od prozvanih zvaničnika BiH i Hrvatske umiješani u nezakonito vrbovanje državljana Bosne i Hercegovine za potrebe djelovanja Hrvatske obavještajne službe. Interesantno je spomenuti da su ti državljani tadašnji HDZ-ov zamjenik ministra sigurnosti Mijo Krešić i novinar RTRS-a Mato Đaković, koji su obojica bliski rođaci Gordane Tadić.

Brojne afere koje su za mandata HDZ-ovog kadra Džakula Mire potresale, i još uvijek potresaju Upravu za indirektno oporezivanje, ostajale su najčešće bez sudskog epiloga ili sa jako “mršavim” kaznama, proizašlim iz nagodbi sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine, po kojima bi osuđeni otkupljivali kazne i vraćali se na posao u UIO BiH. Osim ovoga, tokom akcije “List 2” koji su zajedno radili UIO BiH i Tužilaštvo BiH, iz skladišta preduzeća Bosanac d.d. Orašje, misteriozno su nestale 53 tone duvana, vrijedne preko 6 miliona KM, a za to niko nije sankcionisan! Dalje, Tužilaštvo BiH i Gordana Tadić nisu predložili ni pritvor službenicima UIO iz Grupe za suzbijanje krijumčarenja Regionalnog centra Tuzla, koji su uhapšeni u februaru, a osumnjičeni su za korupciju. Prvoosumnjičeni je bio Boris Filipović, kadar HDZ-a. Navodno se po ladicama Tužilaštva BiH kriju brojni predmeti protiv Džakule i njemu bliskih pojedinaca, koji polako ali sigurno klize prema nastupanju zastare!

Tužilaštvo BiH takođe nije istraživalo ni navode o počinjenim ozbiljnim zloupotrebama pri nabavci tzv. poljske bolnice u RS-u na početku pandemije, koja je u stvarnosti bila obični šator velikih dimenzija i još veće cijene od preko 4 miliona KM! Iako su krivične prijave u ovom slučaju podnesene entitetskom tužilaštvu, kako kod ove nabavke postoji inostrani element, stvarna nadležnost za predmet pripada Tužilaštvu BiH, i da je postojala dobra volja, isto se moglo postupati i na osnovu medijskih informacija, što se, očekivano, nije desilo.

S druge strane, možda jedina ozbiljna optužnica za visoku korupciju je ona u aferi “Respiratori”. Ne bih da kudim, valjda će se i ta pokazati kao jedna, ali vrijedna optužnica. Ipak, ne može da ne upadne u oči da se po istoj Fadilu Novaliću, Fahrudinu Solaku i Fikretu Hodžiću stavlja na teret počinjenje krivičnih djela: udruživanje radi činjenja kaznenih djela, u vezi s krivičnim djelima: zloupotreba položaja ili ovlaštenja, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, pranje novca, krivotvorenje ili uništenje poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava, krivotvorenje službene isprave, povreda obaveze vođenja trgovačkih ili poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izvještaja i njihovo falsifikovanje ili uništavanje. U istom predmetu, HDZ-ova potpredsjednica Vlade Federacije BiH Jelka Milićević optužena za mnogo blaže krivično djelo – nesavjestan rad u službi.

Prošle godine Milorad Dodik javno je u Narodnoj skupštini Republike Srpske priznao da prisluškuje opozicione političare, prozivajući ministra unutrašnjih poslova kao saučesnika u tome. Ovo je izazvalo burne reakcije, Branislav Borenović je podnio prijavu tim povodom, a sama Gordana Tadić je gostujući u emisiji Fejs TV 27. 05. 2021. prvo pokušala da relativizuje taj čin, a potom i tvrdila da će Tužilaštvo BiH provjeriti te činjenice i pozvati Dodika na razgovor, što se ni godinu dana kasnije nije desilo!

Javnosti je poznata i afera „Potkivanje“, u kojoj tadašnji predsjednik VSTV BiH Milan Tegeltija na videosnimku dogovara da preko posrednika „ubrza“ određene predmete, što je trebalo “potkovati”. Međutim, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv ostalih aktera sa snimka, dok je Tegeltija oslobođen sumnji, te se u ovom slučaju pojavio kao svjedok!


Konačno, ne zna se mnogo ni o predmetu “Ikona” – 300 godina staroj pozlaćenoj ikoni iz ukrajinske regije Lugansk koju je Milorad Dodik 14. decembra uručio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu, a za koju postoje indicije da je ukradena u Ukrajini, što je rezultiralo diplomatskim skandalom, te je tek pod pritiskom javnosti Tužilaštvo BiH 18. decembra formiralo predmet. Dodik je u februaru dao izjavu u Tužilaštvu, a nakon saslušanja je sam izjavio da su ga tužioci pitali banalne stvari, poput toga ko je dogovorio posjetu Sergeja Lavrova!

Tu je još mnogo spornih pitanja koje Gordana Tadić uporno ignoriše, poput sporne diplome Zorana Galića, HDZ-ovog direktora Granične policije BiH, slučaj otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka protiv premijera Republike Srpske Radovana Viškovića na RTRS, izvještaje Finansijske policije o višemilionskom kriminalu u mostarskom Aluminiju, prijave Centralne izborne komisije BiH zbog nezakonitih prijavljivanja u dijaspori za glasanje putem pošte, utaje poreza u kladionicama koje su u vlasništvu hercegovačkih tajkuna, ali i pod kirijom u kući tužiteljice Tadić.
Šta na kraju reći o ženi koja je tako duboko zaglibila u bahatost, korupciju i politički protekcionizam, koja se toliko puta predstavljala žrtvom i ugroženom, a istovremeno po hodnicima Tužilaštva BiH prijetila da će mnoge glave pasti prije nego što nju smijene?

Žao mi je što se pokušava politizovati smjena korumpiranog glavnog užitelja koja je dozvolila da uticaj politike postane dominantan i presudan u donošenju tužilačkih odluka, koja je učinila da neprimjenom i zloupotrebama CMS sistema vrši direktnu selekciju podobnih tužilaca i potpunu kontrolu nad tužilačkim predmetima, zbog čega imamo tužioce koji po godinu dana ne dobijaju predmete u rad ili se zatrpavaju predmetima tempom koji neminovno vodi starije predmete u zastaru, dok ključne i politički osjetljive predmete dobijaju favorizovani tužioci, poput Olega Čavke i Vedrane Mijović.

Žao mi je i što je još uvijek na poziciji glavnog državnog tužioca osoba koja je, potpuno svjesna svojih poražavajućih rezultata rada i gubljenja najveće podrške koju je imala u Milanu Tegeltiji, bivšem predsjedniku VSTS-a, posegla za stavljanjem prioriteta na dva slučaja nesrećnih i stradalih mladića koja su potresla BiH, ne bi li time dobila toliko željenu pohvalu i promociju? Konačno, žao mi je što nije suspendovana sa dužnosti žena koja je indirektno prijetila poslanicima u Parlamentarnoj skupštini BiH, i koja je na saslušanje pred Privremenom istražnom komisijom za utvrđivanje stanja u pravosuđu došla tek nakon 11 poziva, i tada arogantno izjavila “da je došla, iako to nije morala”, i  tužitelj koji tvrdi da korupcija nije sistemski problem, dok je Bosna i Hercegovina prema Indeksu Transparensi internešnala koji mjeri korupciju za 2020. godinu nalazi na 111. mjestu od 180 zemalja svijeta i u konstantnom je padu!

Šokantna su saznanja koja dobijam posljednjih dana o najvišim nosiocima pravosudnih funkcija, što sadašnjim, što bivšim, a pokazuju koliko su pojedini pravosudni moćnici postali osioni, bahati i izopačeni do bolesti, o sistemu ucjena i podmetanja koji vlada pod svodovima raznih palata nepravdi u ovoj zemlji, u kojoj je pravosuđe pod kontrolom Mafije. Ostaje nam da se nadamo da se konačno nalazimo na putu ozdravljenja pravosuđa, i da politika koja nas je dovela do ruba neće napraviti još jedan manevar kojim ovo društvo vraća unazad! Gordana Tadić je davno trebala biti sklonjena sa funkcije i procesuirana, a ukoliko se sada „izvuče“ zahvaljujući Dodiku i Čoviću, biće to konačan kraj pravne države, koja je preminula pod pritiskom politike, korupcije i organizovanog kriminala.

 

Nebojša Vukanović