palpal

HET i Blajburška koalicija na Ivanici?

Blajburška koalicija SNSD-a i HDZ-a vezana je čvrstim karikama, često na štetu srpskog naroda, što pokazuju i događaji u pograničnom naselju Ivanica, u neposrednom zaleđu Dubrovnika. Naime bageri i mehanizacija Hidroelektrana na Trebišnjici ovih dana angažovana je na uređenju lokacija za Hrvate doseljenike, koji su od opštine Ravno pod povoljnim uslovima dobili parcele za gradnju kuća na Ivanici. Problem je što su te 22 lokacije, koje su dodijeljene Hrvatima, sporne i što se radi o srpskoj zemlji koja je u vlasništvu Srba iz susjednog sela Uskoplja. Trenutno se vodi spor oko vlasništva nad spornom zemljom, jer Srbi iz Uskoplja, koji su vlasnici zemlje u zemljišnim knjigama, osporavaju Odluke Skupštine opštine Ravno o dodjeli spornih lokacija hrvatskim doseljenicima, koji se doseljavaju iz Srednje Bosne uz podršku Katoličke crkve. Postavlja se pitanje šta mašine HET-a rade na spornom zemljištu, i zašto ravnaju lokacije za Hrvate, ako znaju da je sporna zemlja u vlasništvu Srba? Jasno je da se radi o još jednoj izdaji nacionalnih interesa od strane SNSD-a.

Donekle se može razumjeti zloupotreba mehanizacije HET-a za kupovinu glasova u Trebinju i Hercegovini, ali je pitanje zašto se grubim zloupotrebama kupuje naklonost Hrvata u Federaciji. Svako ko iole prati izdajnički rad SNSD-a u Ravnom i Federaciji jasno je o čemu se radi. SNSD je spreman da otvoreno radi protiv Srba i izdaje srpske nacionalne interese zarad Blajburške koalicije i saradnje sa Čovićem i HDZ-om, a podrška naseljavanju Hrvata na vijekovnoj srpskoj zemlji je sastavni dio njihove kontinuirane izdajničke politike. SNSD već 14 godine je dio vlasti u Ravnom, i za to vrijeme ništa nije urađeno na masovnijem povratku Srba. SNSD nikada ne kandiduje čovjeka za funkciju načelnika Ravnog, iako je to ključna pozicija, kako bi HDZ-u olakšali posao. Iako imaju odličnu saradnju sa braćom iz Blajburške koalicije, ni 23 godine od završetka rata odbornici SNSD-a nisu asfaltirali nijednu ulicu u Ivanici, gdje uglavnom žive srpski povratnici, i nisu ništa uradili na dovođenju vode, kanalizacije i infrastrukture koja bi pomogla masovniji povratak i obnovu.

Oni samo gledaju da riješe neki svoj lični problem, i ne zamjere se braći sa kojom su godinama u slozi i dijele vlast, a položaj Srba koje navodno zastupaju za njih je nebitan. Tako su ogromna sredstva potrošena za rješavanje problema vodosnabdijevanja, dvorske firme su bušile rupe i prali novac, ali nije urađeno ništa.                                                             

Srbi na Ivanici se bore da opstanu na važnom prostoru, koji se nalazi u neposrednoj zaleđini Dubrovnika, ali su često usamljeni i ostavljeni od svih. Uprkos najavama i obećanjima, odlazeći episkop Grigorije nije počeo gradnju pravoslavnog hrama na lokaciji koja je određena, a neki pravoslavni sveštenici čak su mještanima javno govorili da od gradnje hrama nema ništa jer će to da pripadne Hrvatskoj? Ubjeđen sam da će se situacija promijeniti sa novim vladikom Dimitrijem, koji će sigurno imati više sluha za srpske povratnike na Ivanici i opštini Ravno, te Srbe u Dubrovniku i južnoj Dalmaciji.

Štampa u susjednom Dubrovniku oštro je osudila što su mještani uoči Božićne liturgije postavili srpske zastave na lokaciji gdje treba da se gradi crkva, i Federalna policija je odmah uklonila srpske trobojke. Trenutno nikom na Ivanici u BiH ne smeta masovno isticanje šahovnica i zastava susjedne Hrvatske.

Šahovnice još nisu zakačene na HET-ov „ult“ i „labudicu“ koja je parkirana kod bivšeg „Šipadovog“ salona, ali vrlo je moguće da Luka i Ilija hrvatskom zastavom okite svoje mašine dok za Hrvate ravnaju srpsku zemlju, kako bi pokazali ljubav i odanost partnerima iz Blajburške koalicije.

Republika Srpska i grad Trebinja nažalost nisu značajnije pomogli obnovu i povratak, a bilo je od strateškog značaja da se Ivanica preko Taleže i Huma poveže na trebinjski vodovod i tako riješi jedan od najvećih problema mještana.  Naselje Ivanica do početka rata je bilo u sastavu opštine Trebinje, i gradnja naselja počela je krajem 70-ih i početkom 80-ih godina na zemlji koja je gruntovno pripadala Ćurtovićima i ostalim  porodicama iz srpskog sela Uskoplje. 1992. godine Hrvatska vojska je zauzela Ivanicu i protjerala srpsko stanovništvo, koje je činilo apsolutnu većinu.

Veliki broj Srba vratio se i obnovio kuće, i ogromna većina nije prodala imanja i otišla da živi u Trebinje, već je ostala da se bori na granici gdje je život opasan i tvrd. Opština Ravno podijelila je posle rata zemljište hrvatskim generalima i tajkunima, i na njemu je sagrađeno novo naselje sa velikim brojem luksuznih vila, a etnički sastav stanovništva je značajno izmijenjen.                                                                  

I sam gradonačelnik Trebinja Luka Petrović ima vilu trospratnici na Ivanici, ispred koje je sagradio manji kružni tok, pa se nadam da će narednih dana odgovoriti javnosti šta mašine HET-a rade na Ivanici, i zašto su angažovane na gradnji hrvatskih kuća na srpskoj zemlji?

 

Nebojša Vukanović