Grigorijev vaskršnji utisak
Gostovanje preosveštenog vladike Grigorija kod Olje Bećković vjerovatno će biti jedan od utisaka koji će obilježiti ovu godinu. Hercegovačkog vladika naprasno je u Beogradu propričao ekavski, ali uvrdede, teške i neprimjerene riječi koji je izgovorio, i koje bi po nas Hercegovce mogle imati velike posljedice, stavile su u drugi plan naprasne promjene izgovora.
Vladikin prijatelj Dragan Đilas, sa kojim je vladika kao student Bogoslovskog fakulteta početkom devedesetih organizovao proteste i demonstracije protiv Slobodana Miloševića, za samo desetak dana dva puta je boravio u Trebinju i vjerovatno tada temeljno pripremio vladikin nastup u svom medijskom projektu (PG mreža koja emituje Utisak nedelje preko uvezanih firmi „Multikom“, „Direct media“ i „Love, idols and friends“ blisko je povezana sa Đilasom, Šaperom i Nebojšom Krstićem, bivšim savjetnikom Borisa Tadića). Bilo je više nego očigledno da je voditeljica imala blagonaklon odnos porema hercegovačkom vladici, i da mu nije postavljala nezgodna pitanja vezana za poslove eparhije, privatizacije, sporno poklanjanje imovine, crkve zarobljene bankarskim hipotekama, luksuzan život, i vozni park, prijetnje novinarima koji treba da se jedu kao šampite, crkvene sporove koje je vodio sa neposlušnim vjernicima i koje je morao da poništava patrijarh… Vladika je očito imao zadatak, i nije se ni malo trudio da ga prikrije. Otvoreno svrstavanje na stranu jedne političke opcije i teške uvrede na račun neškolovanog magarca, kako preosvešteni vladika nazva predsjednika Srbije i ostade živ, do sada neviđena drskost na ovim prostorima za jednog visokog crkvenog velikodostojnika. Možda je preosvešteni vladika ljut što je nova vlast u Srbiji smanjila troškove konzulata koji je smješten u njegovom vladičanskom dvoru u Mostaru i što će Eparhija dobiti manje novca za zakup i radnike, možda su Nikolić i SNS pomrsili planove i unosne poslove koji su bili dogovoreni sa Borisom, Đilasom i drugarima na vlasti, ali nervoza nikako ne može biti opravdanje za neprimjerene riječi i teške uvrede iznesene na račun predsjednika Srbije, ma ko on bio i kakve poteze povlačio. Predsjedniku matične države treba ukazati na greške koje je počinio, ali najodgovorniji državnici jedne nacije nikako ne bi trebalo javno da se ponižavaju, vrijeđaju i blate. Da li je vladika Grigorije svjestan da bi ovakav ispad mogao imati dalekosežne negativne posljedice po Trebinje i Hercegovinu jer nakon što je Slavko zadnjicom zatvorio vrata u Banjaluci, a vladika na isti način u Beogradu, pitanje je sa kim ćemo sarađivati i na koga ćemo se nasloniti? U čije to ime i za čije interese vladika ovako istupa, i zašto na sličan način ranije nije govorio o lošim potezima i rđavoj upravi Borisa Tadića i Milorada Dodika i drugih političara koji su nas doveli na ivicu provalije?
Nakon ove emisije svima bi trebalo biti jasno ko je „izvor Blic-a iz vrha SPC“ na koji se ova novina u vlasništvu švajcarske Ringijer grupe godinama poziva, jer nam je preosvešteni vladika govorio o intimnim detaljima iz života penzionisanog vladike Vasilija do kojih je došao pregledajući dosije BIA-e i bivše Državne bezbjednosti, a već u ponedeljak u Blicu su sasvim slučajno izašli su detalji o „Pablu“, kako je u DB-u bilo konspirativno ime za vladiku Vasilija Kačavendu, i kako smo to već ranije imali priliku pročitati u knjizi „Čuvari Jugoslavije“. Sigurno je da je i vladika Vasilije, kao i svi mi, veliki grešnik koji je u životu napraviomnogo loših poteza, možda i teških krivičnih djela, ali je veliko pitanje koliko su istinite i montirane optužnice koje se poslednjih dana mogu pročitati u pojedinim prozapadnim glasilima. Niko nije kriv dok se to ne dokaže u sudskom sporu, pa nije jasno otkud Grigoriju toliko drskosti da otvoreno govori o navodnoj pedofiliji i pederastiji i ostalim teškim optužbama? Jedna od deset Božijih zapovjesti kaže da ne treba svjedočiti lažno na bližnjega svoga, pa se postavlja pitanje ko je dao za pravo Grigoriju da javno na televiziji govori o intimnim detaljima iz života vladike Vasilija, njegovom teškom djetinjstvu, siromaštvu, majci, navodno prinudnom odlasku u manastir, ucjhenama i saradnji sa tajnim službama koje je tobože u dosijeu pročitao prvi hercegovački podvižnik. U čije ime govori vladika, ko mu je i zašto dostavio dosije i dokumenta, i ko mu je dao za pravo da javno kleveće i napada vladike, svoju braću u Hristu, sa kojima se ne slaže i ne dijeli stavove? Je li televizija ili crkveni Sabor mjesto o kome se o tome raspravlja, i da li je vladika Grigorije svjestan kakve će biti posljedice njegovih izjava i učestalih ispada? Zašto se u sudbonosnom času za Srbe na Kosovu i Metohiji u javnosti linčuju pojedine vladike, kao što je to ranije nakon proglašenja nezavisnosti bio slučaj sa episkopom raško-prizrenskim Artemijem? Kako to da Grigorije u emisiji govori o vladikama Vasiliju, Filaretu i Pahomiju, a u sledeća tri dana u Blicu i ostalim novinama se objavljuju teške optužbe upravo na račun ovih episkopa? Zašto se otvaraju Dosijei samo pojedinih vladika, i zašto se javnosti ne kaže ko je sve bio saradnik i kojih stranih i domaćih obavještajnih službi? Otkud to da kompromitujući snimak na kome je navodno vladika Vasilije u zagrljaju nekog muškarca prvo objavi portal iz malenog Ljubinja, a da se na njega potom pozovu B 92, Blic, Glas Srpske, Nezavisne… Zar je veći grijeh štrajk glađu vladike Filareta, zbog čega bi po Grigorijevom mišljenju episkop mileševski trebao biti razriješen, od prodaje višemilionske crkvene imovine, uništavanja privatizacionih firmi, otimanja tuđe imovine, uklanjanja ikonostasa, stavljanje crkvi pod hipoteku…
Da li je slučajnost to što penzionisani vladika Vasilije, kao i većina vladika koji su na meti određenih prozapadnih medija, imaju bliske odnose sa Rusijom i Ruskom pravoslavnom crkvom, a da nakon vladikinog nastupa na B 92 u Dnevniku ove televizije gledamo izvještaj koleginice Aleksandre Godfroa o protestima u Moskvi organizovanih protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina? Da li je okupljanje desetak hiljada Rusa dovoljan razlog da Veran Matić, ili neko drugi, šalje televizijsku ekipu u Moskvu da pravi izvještaj? Da li je sasvim slučajno vladika Grigorije promijenio nekada tvrde nacionalne stavove i imidž, skratio kosu i bradu i skinuo mantiju, nakon što je 2005. godien kao član Sinodske delegacije boravio u Vašingtonu zajedno sa vladikom australijskim vladikom Irinejom Dobrijevićem, jeromonahom Teodosijem (sada vladikom raško-prizrenskim) i bivšim ministrom vjera Bogoljubom Šijakovićem? Kako su nakon te posjete svi članovi ove delegacije vrtoglavno napredovali i došli do važnih funkcija i pozicija? Mnogim gledaocima će biti žao što voditeljka nije stigla da od vladike zatražin komentar na pisanje Vikiliksa, i konstatacije američkih diplomata sa kojima je vladika svojevremeno razgovarao i koji su ga nazvali mudrom političkom životinjom.
Preosvešteni vladika Grigorije u Utisku nedelje govorio je u svoje lično, i u ime vjernike Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske. Lično osjećam veliku sramotu zbog političkih stavova, neprimjerenih izjava i uvreda koje je vladika iznio na račun srpskog predsjednika i svoje u Hristu braće, i zbog toga želim javno da kažem da vladika nije govorio u moje, a siguran sam ni u ime velikog broja vjernika sa kojima sam razgovarao proteklih dana, i koji su razočarani njegovim istupima u javnosti. Ljudski i hrišćanski je praštati, pa i za ovakve nastupe treba naći razumjevanje. Iskreno se nadam da u Hercegovini ima dovoljno svjesnih i hrabrih intelektualaca koji će pokrenuti inicijativu i potpisivanje peticije kako bi se od Sabora i Sinoda Srpske pravoslavne crkve zatražilo da preispita rad i ponašanje našeg vladike Grigorija, i umiri vladiku koji očito u pojedinim trenutcima zbog velike moći ne može najbolje da kontroliše svoje ponašanje. Crkva i crkveni velikodostojnici trebaju imati stav o važnim nacionalnim i crkvenim pitanjima, ponekad iznijeti mišljenje i sugestije o krupnim problemima, ali vladike nikako ne treba da se otvoreno bave politikom, učestvuju u kampanji i komentarišu dnevno-političke događaje. Već dugi niz godina stvari u Hercegovini nisu na svom mjestu i polako izmiču kontroli pa je krajnje vrijeme da se vladika Grigorije urazumi i vrati pravom monaškom životu, ili da stolicu na kojoj je sjedao Sveti Vasilije Ostroški ustupi nekom podvižniku koji će svojom vjerom, duhovnošći i skromnošću podržati Hercegovce da izađu iz teške situacije u kojoj se nalaze. U nedelju ćemo obilježiti dan zaštitnika Hercegovine i srpskog naroda, Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog slava mu i milost, i nadam se da će veliki svetitelj uslišiti naše molitve, pomiriti zavađenu braću, ukrotiti samovoljne i darivati zdravlje duševno i tjelesno našem narodu, a prije svega njegovim vođama, duhovnim i svjetovnim!
Nebojša Vukanović
