Grigorije i prijatelji

Mirko Sarovic i vladika Grigorije.jpg

Grigorije i prijatelji

Gostojući na najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs na televiziji Al-džazira, preosvešteni i svakoj vlasti prepodobni vladika Grigorije izjavio je da će ostati vječni prijatelj sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, čak i kada on više ne bude na ovoj funkciji. Vladika se javno zahvalio predsjedniku na pomoći oko IRB-a, kredita i nekih projekata, i tvrdi da su oni iskreni i pravi prijatelji koji nisu povezani samo međusobno ispreptetanim interesima i poslovnom saradnjom. Mnoge je začudio ovakav nastup, i može se pretpostaviti da iskusni i mudri vladika osjeća da se polako bliži kraj vladavine Milorada Dodika, ali uprkos turbulencijama i promjenama tvrdi da neće iznevjeriti svog prijatelja. U svom, sada već dobro prepoznatljivom maniru, vladika je hvalio jedne a kudio i omalovažavao druge političare, i po ko zna koji put pokazao da je aktivni učesnik zbivanja na domaćoj i regionalnoj političkoj sceni.

Mene je ovo vladikino gostovanje i izjava podsjetila na nestašnu mladu, koja je tokom burne mladosti vratila brojno prstenje i raskinula više vjeridbi, pa se sada najnovijem proscu zaklinje na vječnu ljubav, vjernost i odanost tvrdeći da je upravo on onaj pravi izabranik za cijeli život i vječnost. Vladika je nekada bio izrazito blizak prijatelj i sa Mirkom Šarovićem, Borisom Tadićem, Draganom Đilasom i mnogim drugim političarima, ali su, bar u javnosti, odnosi među njima zahladili nakon što su drugari sletjeli sa funkcija.

Gledajući album fotografija o toku gradnje Hercegovačke Gračanice na Crkvini iznad Trebinja sa početka ovog vijeka, podsjetio sam se na vrijeme kada je vladika Grigorije bio veoma blizak prijatelj sa tadašnjim predsjednikom Republike Srpske Mirkom Šarovićem. Desetine izblijedjelih fotografija Šarovića i vladike Grigorija sa već zaboravljenom dugom bradom, kosom, žezlom i mantijom, ukazuju na njihovu nekadašnju veliku prisnost i dobru saradnju. U znak zahvalnosti na pomoći u izgradnji Hercegovačke Gračanice i vodovoda na Crkvini, vladika Grigorije je na česmi na ulasku u kompleks postavio spomen-ploču kojom se prigodnim riječima zahvalio Mirku Šaroviću na podršci u povodu obilježavanja 2000 godina hrišćanstva. Svi smo tada bili uvjereni da će ploča na tom mjestu stajati vječno, kao što su ostala urezana slova ktitoru Branku Tupanjcu i njegovoj pokojnoj supruzi.

Ipak poslije samo 6 godina pod čudnim okolnostima mermerna bijela ploča je uklonjena i sakrivena u žbunju da niko ne može da je vidi. Na česmi su samo ostali tragovi bijelog ljepila koji govore da se na tom mjestu nekada nešto nalazilo. Ostaje nedoumica da li je ljepilo bilo slabog kvaliteta pa popustilo baš u vrijeme kada je Milorad Dodik po drugi put došao na vlast, ili je vladika izdao dekret da se ploča ukloni kako novog prijatelja ne bi podsjećala na davna i teška opoziciona vremena kada ga je vladika vrijeđao i pisao mu otvoreno pismo tvrdeći da „onaj ko laže taj i krade, a onaj ko krade taj i ubija..“.Da li će vladika i Dodik ostati vječni prijatelji pokazaće vrijeme, ali ne bi bilo dobro da sa eventualnim zahlađenjem odnosa počnu otpadati slova sa zajadeničkih projekata. Poslovna saradnja vladike i predsjednika proteklih desetak godina bila je veoma intenzivna, pa bi mnogi hoteli, restorani i objekti ostali okrnjeni.

Vladika Grigorije, kao i svaki čovjek, ima pravo da iznese stav i mišljenje o svim pitanjima, ali zbog mjesta na kome se nalazi ne bio smio na bilo koji način da dijeli narod, unosi razdor i nemir, aktivno učestvuje u političkom životu, ili čak drži predizborne govore na mitinzima u vrijeme izborne šutnje, kao što je to radio sa Dodikom i Kusturicom u Nevesinju dan uoči poslednjih opštih izbora. Ovakvo vladikino ponašanje sigurno nanosi više štete nego koristi ugledu naše Crkve koja je kroz istoriju uvijek upjevala da odoli brojnim iskušenjima i izazovima i iz njih izađe čvršća i snažnija, a uvjeren sam da će tako biti i kada prođe i ovaj buran i težak period.

Sveštenici treba da se izdignu iznad mirjana, pozivaju narod na sabornost i jedinstvo u teškim vremenima, i umjesto pohvala budu korektori vlasti koji ukazuju na greške i propuste političara i velikaša oko važnih nacionalnih pitanja. Iskreno se nadam da će vladika prihvatiti kritike kao dobronamjerne, prestati da bude aktivni sudionik i zastupnik nečije politike u Hercegovini i Republici Srpskoj, i starati se o duhovnosti i opstanku nacije u ova teška i izazovna vremena.

Nebojša Vukanović