palpal

Grad gori a načelnik se češlja

pozari.jpg

Grad gori, a načelnik se češlja

    Svakog ljeta u Trebinju i Hercegovini ponavljaju se veliki požari koji uništavaju i ono malo zelenila koje je preostalo, pa se postavlja logično pitanje da li ćemo se za desetak godina pretvoriti u kamenu pustinju. Zbog čega država ništa ne preduzima, i se zašto ministri, načelnici i drugi političari samo fotografišu pored požarišta nastojeći da patetičnim i otrcanim izjavama pridobiju neki jeftini politički poen. Svakog jutra Trebinje je obavijeno gustim dimom i pepelom, a posljedice velike ekološke katastrofe tek ćemo da osjetimo. Kancerogene čestice u vazduhu, koje će nakon prvih kiša završiti u vodovodu, čatrnjama, hrani i zemljištu, jedan su od uzroka što se iz godine u godinu drastično povećava broj teško oboljelih pacijenata. Hercegovina je i onako krševita, a kada se i ovo malo preostale šume i šikare pretvori u pepeo pretvorićemo se u pustinju. Mikroklima se mijenja pa će ljeta biti još toplija, vazduh zagađeniji, suše će duže trajati…

    Iako se katastrofalni požari ponavljaju svake godine, lokalne i republičke vlasti ništa ne preduzimaju. Grad gori a njegov načelnik se češlja i odlazi na odmor da prikupi energiju za još jednu kampanju. Pred nama su lokalni izbori, pa vladajuća garnitura ponekad skokne do požarišta da se fotografiše pred novinarima i pokuša da dobije po koji jeftini politički poen. Umjesto da svoje ugojene odbornike izvuče iz klimatizovanih kancelarija javnih preduzeća, obuče im kombinezone, stavi brentaču na leđa i natjera da pomognu vatrogascima, odlazeći načelnik seljanima u ugroženom području prosipa nova izlizana obećanja, radna mjesta i terenskim vozilima mjeri dužinu makadamskih seoskih puteva kako bi ih tobože asfaltirao naredne godine jer nije stigao u proteklih osam! Helikoptera za gašenje požara nema jer ih ministri koriste da se njima vozikaju na more, a usput se ponekad iz dosade spuste na požarište kako bi Hercegovcima poručili da nisu zaboravljeni i zapostavljeni, i kako će Vlada da im pomogne. Niko ništa konkretno ne preduzima, i niko još nije uradio ozbiljnu Strategiju i Akcioni plan kako bi se djelovalo preventivno i kako bi se brzim intervencijama spriječilo da se požari otmu kontroli.

    Ne može tridesetak vatrogasaca da pokrije veliku teritoriju, i ne mogu se požari gasiti po modelu sa kraja 19-og vijeka. Sramota je da se ti ljudi iscrpljuju do krajnjih granica, da danima budu na terenu u dimu sa nekoliko konzervi mesnih narezaka, da nemaju dodatak na platu, i da im se ne plaćaju prekovremeni sati. Vlada mora hitno da obezbjedi 2 500 000 evra za kupovinu bar jednog "air-tractora" Civilnoj zaštiti. Oni su vrlo efikasni ako se koriste na vrijeme dok se požar ne rasplamsa, a posebno su pogodni za krševit i nepristupačan teren kakav je kod nas u Hercegovini. Valjda svi mi Hercegovci vrijedimo koliko i sin Milorada Dodika, pa ako je predsjednik njemu mogao dati 3 000 000 maraka, može i nama Vlada kupiti bar nešto u ovih šest godina, koliko nas u(ne)srećuje ludačkim projektima i obećanjima. Aerodrom na Zubcima poslužio je svrsi, Dodik je sa njim dobio izbore 2008. i 2010. i bilo bi logično da ga sada, posle obavljenog posla, zatvori i da tih budžetskih 400 000 maraka preusmjeri u plaćanje kredita za "air-craft". Troje zaposlenih treba prebaciti da rade u neke druge firme gdje bi bili daleko korisniji. Pored "air-tractora" i Oružane snage BiH mogle bi tokom bar jedan veliki ruski helikopter "MI 8" sa posadom nakon povratka sa remonta stacionirati u Hercegovini i koristiti ga za gašenje požara. U toku ljeta Civilna zaštita trebala bi u rubnim dijelovima opštine (Popovom polju, Zubcima, Trebinjskoj šumi..) da honorarno angažuje osmatrače i posebne timove za brzu intervenciju sa lakim vozilima kako bi se što prije primijetili požari, ali i piromani koji ih izazivaju.

    Mora se djelovati preventivno. Moramo imati spisak latentnih piromana koji će biti pod nadzorom i kontrolom, i svako ko izazove požar mora se oštro sankcionisati. Ukoliko su tačne informacija da neki mladići namjerno podmeću požare kako bi u Civilnoj zaštiti zaradili neku dnevnicu, onda je to najveća sramota koju je aktuelna vlast mogla da doživi. Zar su nas toliko sistematski uništili da palimo grad kako bi preživjeli i kupili koru hljeba? Lokalna vlast mora pokrenuti javne radove na uređenju grada, fasada, pošumljavanju goleti kako bi omladini dala priliku da zaradi neku dnevnicu, a treba prestati plaćati naknade pripadnicima Civilne zaštite koji su honorarno angažovani na gašenju požara. Čim padne prva kiša u septembru i požari se ugase, sve nadležne institucije kao dobro uhranjeni medvjedi povlače se u hibernaciju i zimski san, i niko ništa ne preduzima da se narednog ljeta prirodne nepogode ne ponove. Iako to mnogi nažalost olako shvataju, požari nam a nanose ogromnu direktnu i indirektnu štetu. Zato treba okupiti sve stručne ljude da se angažuju, izrade konkretne akcione planove i preduzmu potrebne mjere kako nam se nevlje ne bi ponavljale svakog ljeta. U protivnom neće više biti potrebe za putovanje u Egipat i Tunis jer će nam Sahara biti pred nosom.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Nebojša Vukanović