palpal

Golgota i patnje savremenih tekstilnih robinja

tekstilne Dodik podrska.jpeg

Golgota i patnje savremenih tekstilnih robinja

Bivše radnice Novoteksa su savremene tekstilne robinje koje su proteklih 10-ak godina preživjele sve golgote i iskušenja nakaradnog neo-liberalnog sistema. One su najbolje osjetile staru kletvu dabogda imao pa nemao, koju su izgovarali Jevreji kada bi željeli da prizovu patnje svojim neprijateljima i dužnicima.

Dok je prije rata preduzećem rukovodio pokojni Boro Vučurević radnice Novoteksa bile su među najplaćenijim u Trebinju, mjesečno su znale zaraditi i više od 1000 maraka i imale su daleko veće plate od opštinskih službenika sa fakultetskim diplomama. Sa početkom rata, obustavom proizvodnje i rušenjem starog pogona, koji su zapalile granate Hrvatske vojske juna 1992. godine, počinje i agonija 1300 tekstilnih radnica. Po završetka rata obnovljena je saradnja sa njemačkim „Ceresom“ i „Braksom“ i ponovo su se vratile za mašine. Naknadna privatizacija i maćehinski odnos države u crno je zavila Novoteks, kao i svu industriju bivše Jugoslavije. Za 10 godina rukovođenja bivši direktor Drago Benderać mutnim poslovima i spornim fakturama uspio je napraviti skoro 60 miliona maraka duga, uglavnom neplaćenog poreza i obaveza prema državi. Nagomilana dugovanja stvorila su velike probleme, a ključni moment desio se 2010. godine kada se pedantni Nijemci povlače nakon serije protesta.

2010. je bila godina velikih smutnji, kao što su nažalost i sve izborne godine. Vlast je za predsjednicu sindikata podmetnula sestru velikog lokalnog prevaranta i tajkuna, zloglasnog Mata Uljarevića, koji je već u Neimarstvu i drugim firmama bez hljeba ostavio nekoliko stotina radnika. Zbog isplate šestine umjesto trećine regresa, počeli su štrajkovi i obustavljanje proizvodnje, a na kraju su ponižene, prevarene i iskorištene radnice ostale i bez posla, i bez plata i bez regresa.

Želeći da diskredituje Milana Grubača i pridobije nezadovoljne radnice, Milorad Dodik, najveći od svih prevaranata koji je ikada hodio Hercegovinom, javno je u više navrata obećao da će po modelu Fidela Kastra „oteti“ od Rada Vučkovića Novoteks i predati ga u vlasništvo radnicama, te obezbjediti sredstva za obnovu proizvodnje. Tako je lažni balkanski Kastro kastrirao Novoteks, a čim su prebrojani glasovi u svom prepoznatljivom makijavelističkom stilu izjavio da je Novoteks privatna firma, da on nema ništa sa njom i da ga boli briga za radnice koje su ostale bez posla.

Otvoren je stečaj, sve radnice su završile na Birou uzaludno čekajući da im se ispune bar neka obećanja. Uoči izbora 2014. godine Dodik je napravio novi plan velike grupne obmane lansirajući preko svog savjetnika Dragana Vučetića ideju o šnajderu Nikoli Tesli koji će oblačiti pola Evrope istovremeno unoseći paniku među inženjenere „BMW-a“ i „VW-a“ najavom proizvodnje srpskog električnog automobila. Vučetić je kao Dodikov najbolji učenik i drugi po veličini prevarant koji je hodio Zemljom Humskom, za kratko vrijeme uspio je uništiti desetak firmi od Trebinja do Nevesinja. Njegova doktorska disertacija bio je grandiozni projekat predizborne prevare naivnih Hercegovki i istovremeno prebacivanje 3 000 000 evra na račun svoje fiktivne firme u Frankfurtu. Iako providna i na vrijeme demaskirana, i druga Dodikova izborna prevara nažalost je uspjela jer su 2014. godine tekstilne robinje masovno podržale svog krvnika, al čim su izbori prošli one su se opet našle na ulici sa druge strane kapije fabrike tražeći minimalac i koru hljeba.

Mile i Dragan su podijelili novce, lijepo se izljubili, pozdravili, i kad se šegrt iz Njemačke javio učitelju policija je tobože počela potragu sa nestalim Vučetićem. Da se istorija kod nas stalno ponavlja pokazao je i oktobar 2016. godine. Luka se nije ni otrijeznio i oporavio od mamurluka i „don-perinjona“, koji se u potocima točio kod vladike na Crkvini, a već je počeo treći masovni talas otpuštanja tekstilnih robinja. Ovaj put u glavnoj ulozi prevaranta našao se Dodikov univerzalni ministar Đokica-efendija Brčak. Nesretni Đokica pred izbora nije krio zadovoljstvo svojim projektom i činjenicom da je Vlada dala u zakup pogone bivšeg Novoteksa firmi Trendteks, ali nakon što su robovlasnici iz Doboja do neba podigli norme izrabljenim robinjama, njih 50-ak je istjerano na ulicu.

Mnogima je teško osjetiti i spoznati muku i patnje tekstilnih robinja i njihovih porodica koje su u bezbroj navrata bile iskorištene, ponižene i prevarene. Dok sam bio u Hercegovini nastojao sam da ih zaštitim i pomognem obespravljene žene, ukažem im na prevarante koji se grubo poigraju sa njihovim životima, ali nažalost veliki trud nije dao skoro nikakav rezultat. Umjesto Vučetića završio sam na optuženičkoj klupi i kažnjen jer sam prvi otkrio šta rade beskrupulozni razbojnici. Sigurno je da će jednog dana, nadam se što prije, tirane i robovlasnike stići zaslužena kazna zbog iživljavanja i zlostavljanja nedužnih robinja, ali je pitanje kada će i kako prestati golgota i patnja poniženih radnica koje decenijama žive na ivici pokušavajući teškim radom prehraniti svoje porodice. Poslije svake kiše dođe sunce, pa se nadati da će stvari preokrenuti i vratiti na svoje mjesto, i da će tekstilnim robinjama doći ljepši dani sa normalnim poslodavcem, platama i uslovima rada.

Nebojša Vukanović